Korona virus i suočavanje s biološkim ratovima

Biološka oružja, koja koriste žive patogene, potpadaju pod definiciju 'oružja za masovno uništenje' (EPA)
Biološka oružja, koja koriste žive patogene, potpadaju pod definiciju 'oružja za masovno uništenje' (EPA)

Italijanski centar za međunarodne studije navodi da se pandemija korona virusa pokazala kao važno mjerilo za procjenu posljedica i reakcija država u suočavaju sa scenarijima biološkog ratovanja i bioterorizma.

U članku objavljenom na portalu Formiche istraživač Paolo Crippa s Odsjeka za odbranu i sigurnost Centra za međunarodne studije (CeSI), sa sjedištem u glavnom gradu Italije, postavlja pitanje koliko su se države sposobne nositi s prijetnjama koje proizlaze iz biološkog rata.

Na početku tvrdi da svijet nije usred biološkog rata, jer u međunarodnim naučnim krugovima postoji širok konsenzus o prirodnom porijeklu virusa korona uprkos mnogim sumnjama, barem onim koje su iskazale američke obavještajne strukture.

Faktor klasifikacije u vrijeme inkubacije

U kontekstu intenzivnog širenja virusa mnogi ljudi širom svijeta pate u svojim domovima od posljedica mjera izolacije, koje njihove vlade nalažu u situaciji vrlo sličnoj onoj koju uzrokuje biološki napad.

Crippa navodi da biološka oružja, koja koriste žive patogene (poput virusa ili parazita), ili toksine koje proizvode drugi organizmi, potpadaju pod definiciju “oružja za masovno uništenje”, poput radiološkog, hemijskog i nuklearnog oružja.

Podvlači da je njihova upotreba i dalje kontroverzna, s obzirom na nepredvidljivost opsega učinka.

Ta oružja mogu se klasificirati prema kriterijima smrtonosnosti i infektivnosti.

Neki patogeni mogu imati veoma visoku smrtonosnost, a njihovo širenje ponekad je krajnje problematično i ograničeno, kao u slučaju antraksa ili ricina.

Dodatni faktor klasifikacije jest vrijeme inkubacije.

U čisto vojnom kontekstu, vrlo kratka inkubacija omogućava vam da djelujete brzo i maksimizirate štetu.

U svjetlu onoga čemu danas svjedočimo kad je riječ o razornom utjecaju epidemije korona virusa na tehnološka i izrazito povezana društva postavlja se pitanje zašto se to oružje danas ne koristi više.

Crippa odgovara da se razlozi razlikuju zavisno od toga jesu li vladini ili nevladini akteri ti koji u osnovi stoje iza napada biološkim oružjem.

Iako je 179 zemalja potpisalo Konvenciju o biološkom oružju iz 1972, postoji opće uvjerenje da sve glavne vojne sile svijeta i dalje u tajnosti održavaju sposobnosti biološkog ratovanja.

I dalje proizvode i čuvaju biološko oružje

Italijanski istraživač vjeruje da, uprkos raspravama koje izazva to oružje, nije isključeno da neke države, koje svoj opstanak na međunarodnoj geopolitičkoj šahovskoj ploči povezuju s jakim sposobnostima odvraćanja, nastavljaju proizvoditi i čuvati biološko oružje.

Tvrdi da se upotreba tih tvari generalno smatra tabuom jer je njihov učinak sličan učinku nuklearnog oružja, te je prijetnja cijelom čovječanstvu.

Nijedna država danas, bez obzira na opravdanja, ne bi se usudila koristiti biološko oružje u vojne svrhe.

U tom kontekstu Crippa zaključuje da je trenutna epidemija prikladna okolnost za međunarodne posmatrače različitih usmjerenja da procijene pojedinačne ili zajedničke odgovore država na vanredne situacije i krizu koja je posljedica te epidemije, jer bi slične okolnosti mogle nastati kao posljedica eventualnog biološkog rata.

Izvor: Agencije


Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO