Vrijeme je da svijet uloži u respiratore, a ne u tenkove

Piše: Khael Hroub 

[Hroub je profesor bliskoistočnih studija i arapskih medijskih studija na Univerzitetu Northwestern.]

“Amerika na prvom mjestu” – omiljena mantra predsjednika Donalda Trumpa – rezonira dosta cinično dok je Amerika na vrhu po broju umrlih od korona virusa u svijetu. Zaista je predsjednikovo insistiranje na američkoj izuzetnosti konačno dovelo SAD u stanje izuzetnosti.

Arogancija ideje “Amerika na prvom mjestu”, koja je potakla Trumpa da se povuče iz Pariskog klimatskog sporazuma, UNESCO-a, UNHCR-a i UNRWA-e i omalovaži razne druge međunarodne sporazume, također ga je dugo držala uvjerenim da epidemija korona virusa u Kini neće zaprijetiti SAD-u.

To je, kako se sada ispostavilo, bila fatalna greška.

Kad je Bijela kuća konačno shvatila da treba nešto preduzeti, našla se u poziciji da juri respiratore po svijetu i nagovara “drugorazredne države” da im pošalju maske, jer su stotine njenih građana počele umirati svakodnevno.

Prijeka potreba za osnovnom medicinskom opremom čak je prisilila Trumpovu administraciju da obuzda svoju antikinesku retoriku i počne pričati o “saradnji” s Pekingom.

Respiratori i tenkovi

No, SAD nije jedina država koja pokušava nabaviti respiratore i drugu prijeko potrebnu medicinsku opremu za borbu protiv epidemije korona virusa.

Vlade u Evropi zatražile su od lokalnih fabrika da prilagode proizvodne linije i proizvode respiratore što je moguće prije. Na drugim mjestima sigurnosne i obavještajne službe, uključujući izraelski Mossad, uključile su se u različite operacije vani da bi osigurale pošiljke respiratora u svoje države.

Ta medicinska sprava, koja u prosjeku košta 50.000 dolara, sada je postala važnija od tenkova i raketa, koji koštaju milione.

Ko je mogao predvidjeti da će respirator postati važan u svjetskoj politici i za opstanak države?

Novostečena strateška vrijednost repiratora ukazuje na veliku grešku u percepcijama prijetnji koje su stoljećima dominirale svjetskom politikom.

Gotovo 2.000 milijardi dolara koje se globalno potroše na oružje svake godine nisu ništa napravile da zaštite države od pandemije bolesti COVID-19. Nisu ni milijarde dolara potrošene na sigurnost na granicama.

Prijetnja virusom prkosi modernim demarkacijama državnog suvereniteta, koji postoji od Vestfalskog mira iz 1648, nakon kojeg su države postale opsjednute granicama, autoritetom, nacijama i nadasve – vojnom moći.

No, COVID-19 ne prepoznaje nikakve granice, nikakav suverenitet, nikakvu hijerarhiju svjetskih sila ili moć vojnih arsenala, koji su oduvijek smatrani ključnim garantom nacionalne sigurnosti.

Planovi za stratešku odbranu tipično su zasnovani na najmanjoj mogućnosti ili percepciji potencijalne prijetnje. Usidren u tom ekstremnom hobzovskom oprezu “rata protiv svih”, taj pristup doveo je do dodjeljivanja astronomskih budžeta za kupovinu oružja, a mali dio dodijeljen je zdravstvenom sektoru.

Prošle godine američki Kongres dodijelio je 738 milijardi dolara za odbranu i 3,8 milijardi za zdravstvenu njegu od nacionalnog budžeta za 2020. Prema nekim procjenama, SAD trenutno ima 160.000 respiratora širom države, a nedostajat će mu 580.000 respiratora ako se suoči s “ozbiljnim” širenjem virusa. Kupovina potrebnih dodatnih respiratora koštala bi otprlike 29 milijardi dolara ili četiri posto budžeta za odbranu.

SAD nije jedina država s apsurdnim raskorakom u budžetu za potencijalne vojne prijetnje po nacionalnu sigurnost naspram svega ostalog. Dok Svjetska zdravstvena organizacija godinama upozorava da je pandemija ovog obima sasvim moguća, uzimajući u obzir pojavljivanje zoonotskih virusa kao što je korona virus, tek je šačica država to i poslušala.

One koje jesu poslušale – Južna Koreja, Tajvan, Singapur i druge – uložile su u svoj zdravstveni sistem i bilo im je mnogo lakše kontrolirati epidemiju bolesti COVID-19.

Veća prijetnja od rata

Pandemije nisu jedine opasnosti koje su realističnija prijetnja nego rat. Klimatske promjene još su jedan primjer. Prema navodima Ujedinjenih naroda, svijet treba uložiti 300 milijardi dolara da zaustavi dodatni rast globalne temperature u sljedećih 20 godina; toliki iznos svjetska vojska potroši svakih 60 dana. U budžetu za 2020. SAD, najbogatija država na svijetu, dodijelila je 800 miliona dolara ekološkim programima, što je 0,1 posto njenog budžeta za odbranu.

Epidemija korona virusa i međunarodna pomama za respiratorima trebala bi prisiliti vlade širom svijeta da obrate pažnju na ključnost i dubinu globalne povezanosti, razmotre kolektivnu odbranu i ponovo razmisle o samoj ideji ortodoksnog suvereniteta.

Trebala bi nagnati države i međunarodne institucije da revidiraju poredak prijetnji iz globalne perspektive umjesto trenutne i ograničene državocentrične. Želim zapravo reći da bi fokus trebao biti na onim prijetnjama koje bi mogle cijelu planetu i njene stanovnike dovesti do ruba nestanka.

Očajnički odgovori na trenutnu krizu i tenzije između država pokazuju nužnost kolektivne globalne akcije kad je riječ o globalnim vanrednim okolnostima. COVID-19 treba biti poziv na buđenje za svjetske vlade da osvijeste činjenicu da se čovječanstvo suočava s ozbiljnim i realnim kolektivnim prijetnjama kod kojih su tenkovi i borbeni avioni gotovo beskorisni.

Ova pandemija trebala bi biti prilika za globalnu reviziju međunarodne saradnje i nacionalnih budžeta, koji bi se trebali fokusirati na kolektivni opstanak, a ne na uske državocentrične interese.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera