Mediji: Zašto je korona virus tako snažno poharao New York

Grad New York i njegova predgrađa čine čak 93 posto ukupnog broja slučajeva zabilježnih u istoimenoj državi (EPA)

Sa 181.026 slučajeva korona virusa zabilježenih zaključno sa subotom, američka savezna država New York ima veći broj zaraženih nego bilo koja država svijeta, izuzimajući, naravno, Sjedinjene Američke Države.

Osim toga, od ukupno 20.389 smrtnih slučajeva u SAD-u, 8.627 – odnosno 42 posto – zabilježeno je u državi New York, u kojoj je stopa smrtnosti od Covida-19 4,7 procenata, dok je u preostalim dijelovima SAD-a ona na nivou od 3,4 posto, pokazuje statistika medijske kuće CNN, načinjena na osnovu podataka do kojih je došao Univerzitet “Johns Hopkins”.

Grad New York i njegova predgrađa čine čak 93 posto ukupnog broja slučajeva zabilježnih u istoimenoj državi, a u samom gradu stopa smrtnosti iznosi šest posto, prenosio.

U autorskom tekstu koji donosi portal CNN-a, medicinski analitičar i stručnjak za zarazne bolesti Kent Sepkowitz pokušao je otkriti zašto je grad poznat pod nazivom “Velika jabuka” tako teško pogođen korona virusom u poređenju s većinom drugih sredina.

Demografija ‘Velike jabuke’

S više od osam miliona ljudi – što je, naprimjer, dvostruko više nego u Los Angelesu – New York je grad s daleko najvećim brojem stanovnika u SAD-u, ali ima čak osam ili devet puta više slučajeva Covida-19 nego bilo koji drugi grad u zemlji, pa je jasno da brojnost populacije nije jedini razlog.

Kada se pogleda gustina naseljenosti od oko 27.000 stanovnika po kvadratnoj milji, očigledno je da takva brojka doprinosi brzini širenja epidemije, ali je, u poređenju s nekim drugim gradovima u svijetu, u kojima je gustina naseljenosti na nivou od 40.000 stanovnika po kvadratnoj milji, New York ipak znatno ređe naseljen, navodi autor.

Ako se u obzir uzme činjenica da Manhattan, najgušće naseljeni dio New Yorka, ima dvostruko manji broj slučajeva nego Queens, teritorijalno relativno velika četvrt, koja je tek na pretposljednjem, četvrtom mjestu po gustini naseljenosti, nameće se zaključak da taj parametar samo dijelom objašnjava situaciju.

Da li je, onda, visok procenat slučajeva posljedica visokog broja izvršenih testiranja?

Iako New York stoji dobro u poređenju s državama koje su provele agresivne kampanje testiranja, kao što su Južna Koreja, Island ili Njemačka, dostupni komparativni podaci nedovoljno su pouzdani, a ni u samom gradu nije moguće voditi preciznu evidenciju testiranja, budući da su ga, osim javnih laboratorija, vršile i privatne laboratorije.

Manjine i siromašni

Štaviše, kako tvrdi autor, savjet koji je trenutno na snazi u New Yorku, a koji glasi: “Ako ste bolesni i u stabilnom stanju, ostanite kod kuće i nemojte se testirati”, unosi nove nejasnoće u pogledu toga koliki je stvarno broj zaraženih, a nije do kraja poznat ni broj ljudi koji su umrli u svojim domovima upravo uslijed oboljevanja od Covida-19 a da im on prethodno nije ni dijagnosticiran.

Svemu ovome valja dodati i činjenicu da je epidemija u New Yorku počela sedmicu ili dvije ranije nego u mnogim drugim mjestima, kao i to da je zdravstveni sistem bio nedovoljno pripremljen za Covid-19, uslijed čega su bolnice prepune, podsjeća autor te zaključuje da je najvjerovatnije da objašnjenje za visoku smrtnost leži u hronično neadekvatnoj zdravstvenoj njezi koja se pruža pripadnicima manjina i siromašnima.

Afroamerikanci i Hispanoamerikanci čine 51 posto stanovništva grada i 62 posto smrtnih slučajeva izazvanih korona virusom, a stopa smrtnosti kod njih je dvostruko viša nego kod bijelaca.

Ovakva nesrazmjera uslovljena je time što su komorbiditeti, kao što su visok krvni pritisak i dijabetes, učestaliji kod afroameričkog i hispanoameričkog stanovništva, što svakako ukazuje na nezadovoljavajuću zdravstvenu njegu, bez obzira na to da li razlog za to leži u mjestu stanovanja ili u nedostatku novca, vremena ili povjerenja prema nadležnima.

Vjerovatnije je da će zaraženi koji nemaju pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama ostati kod kuće bez dijagnoze i pri tome širiti virus, a potom se i suočiti s potencijalno fatalnim posljedicama zakašnjelog dijagnosticiranja i liječenja, navodi autor.

Izvor: Agencije