Francuski muslimani usred uvođenja mjera protiv ‘separatizma’
Piše: Peter Yeung
Francuska muslimanska zajednica od 5,7 miliona, najveća u Evropi, sada je u centru pažnje.
Nakon dva napada u oktobru, predsjednik Emmanuel Macron je najavio oštre mjere protiv “radikalnih islamista”, što je dovelo do zatvaranja nekoliko džamija, muslimanskih udruženja i škola.
U srijedu su otkriveni detalji o prijedlogu zakona za koji je Macron rekao da mu je cilj da se pozabavi onim što on naziva “islamskim separatizmom“”.
A stalno su u pozadini debate oko hidžaba i prava da se vrijeđa i vrši svetogrđe, s novim diskusijama u vezi karikatura poslanika Muhammeda, koje je popualrizirao Charlie Hebdo.
Ali, kritičari upozaravaju da su vladini posljednji potezi, koji su uključili i zatvaranje CCIF-a, francuske organizacije za građanska prava, koja prati antimuslimanske zločine iz mržnje, zbog sumnji na “radikalizam”, pojačali klimu islamofobije.
Oni kažu da su Macronove mjere otišle predaleko i da kažnjavaju sve muslimane, za razliku od usmjerenosti na ljude koji prijete nacionalnoj sigurnosti.
Nacrt zakona protiv “separatizma”uključuje odredbe da se pobliže kontrolira školovanje kod kuće, da se ojačaju ovlasti, da se zatvore džamije koje promoviraju “ekstremizam”, da se nezakonitim učine certifikati o nevinosti i da se zahtijeva od udruženja da obećaju odanost fracuskim “republičkim principima” kako bi dobili vladine subvencije.
Također će zabraniti uposlenicima koji pružaju javne usluge, kao što je prevoz, sve i ako ih direktno ne zapošljava vlada, da nose istaknute vjerske simbole.
Po trenutnim zakonima, radnicima u javnom sektoru već je zabranjeno da nose vjersku odjeću ili simbole.
Al Jazeera je razgovarala s francuskim muslimanima u Parizu o tome kako se osjećaju.
Fatoumata Diaby (53), prodavačica tkanina: ‘Ja sam Francuskinja i muslimanka, ali sada stičem dojam da moram birati između to dvoje’
Istina je da se ne miješam mnogo s bijelim Francuzima. Sretna sam u svojoj zajednici, radim naporno i plaćam porez. Ne pravim nikakve probleme. Zašto bi to bio problem? Iskreno da vam kažem, ne mislim da bi me voljeli vidjeti u bogatim naseljima u Parizu.
Isto je i s Macronom. Ne zaboravimo da je on bankar. On želi sačuvati bogatu elitu. Žele nas ostaviti na periferiji i zaboraviti na nas – ali onda se doimaju iznenađenima kada imaju probleme u društvu.
Na neke načine, Francuska je nevjerovatna država, koja mi je mnogo dala. Ali, mislim da je na druge načine regresirala. Mora se zaštiti sloboda izražavanja, ali moramo li braniti pravo da širimo mržnju? Ja sam Francuskinja i muslimanka, ali sada stičem dojam da moram birati između to dvoje.
Rayan Khelifi (21), konobar: ‘Sada imamo bolje uslove, sve i ako nije na istom nivou kao druge religije’
Mislim da je na neke načine nova generacija bolja od prethodne. Kada je moj otac bio dječak i odrastao ovdje, bilo je užasno. Ljudi nisu krili rasizam, jer nisu morali. Ranije gotovo da nije bilo džamija, a nije bilo ni halal hrane u supermarketu. Sada imamo bolje uslove, sve i ako nije na istom nivou kao kod nekih drugih religija.
U tom smislu je lakše i ja sam ovdje sretan. Tamo gdje ja živim raznovrsne su zajednice – Afrikanci, Jevreji, muslimani, Kinezi – svi žive zajedno bez problema. Miješamo se jedni s drugima. Svi su proizvodi u mom restoranu halal, ali imamo jevrejske kupce, koji dolaze jer im se sviđa hrana.
Imajući sve to na umu, mnogi problemi i dalje postoje. Uglavnom se na političkom nivou raspiruje ova mržnja. Odatle dolaze problemi. Istina je da i dalje postoji rasizam u francuskom društvu. Ali, pokušavam ignorirati male detalje, jer ako obraćate pažnju na male detalje, uvijek ćete naći rasizam.
Lyess Chacal (49), pisac: ‘Situacija je gora nego u mojoj najgoroj noćnoj mori’
Odrastao sam u Francuskoj i školovan sam među elitom. Ja sam skroman musliman. Veoma sam zahvalan za laïcité (sekularizam), jer mi je u osnovi omogućio da prakticiram svoju religiji bolje nego što bih bio u stanju u nekim muslimanskim državama kao što je Tunis. Razumijem da se moramo prilagoditi. Naprimjer, kada sam ja išao u školu nije bilo opcije halal mesa. Nisam zahtijevao da ga kuhar počne servirati za mene. Naprosto nisam jeo meso. To za mene nije bio problem.
Možda zato što nas ima tako mnogo ovdje, muslimani su postali problem. To uznemirava neke ljude. Baš kao što postoji radikalna religija, po mom mišljenju, postoji i radikalni laïcité. Skandalozno je ovo što se dešava u vezi separatizma. Osjećam se veoma loše po pitanju trenutnih dešavanja u Francuskoj. Naravno, puno je pitanja ovdje u igri – izbjeglička kriza, globalizacija i kompleksan odnos Francuske sa svojim bivšim kolonijama.
Kada sam bio mlad nisam mogao ni zamisliti ovaj ishod. Situacija je gora nego u mojoj najgorojoj noćnoj mori. Krećemo se prema katastrofi. Čini mi se da vlada uopće ne razmišlja o tome gdje će nas ove odluke odvesti, ne razmišlja o budućnosti.
Meryeme Anfousse (24), arhitektica: ‘Bilo je incidenata u javnom prevozu jer nosim hidžab’
Rijetko sam imala problema ovdje zbog svoje religije. Bilo je incidenata u javnom prevozu jer nosim hidžab, ali to se može i dešava u svakom gradu na svijetu i ne mislim da je išta gore u Parizu. Naravno, to ne znači da je prihvatljivije kada se desi. Ali, po mom iskustvu, nije gore u Francuskoj.
Mislim da je mnogo trenutnih problema u Francuskoj uzrokovano dijelom medijima. Mislim da oni ne daju stvarni dojam o islamu.
Gotovo svi muslimani su veoma topli, ljubazni ljudi. Naša su vjerovanja zasnovana na ozbiljnim duhovnim temeljima. Muslimani u Francuskoj rade i doprinose ekonomiji i ne prave nikakve probleme.
Oni su važan dio društva kao i svi drugi. Zapravo, francuska muslimanska zajednica je veoma obogaćujući, živ dio društva. Ali, to nije uvijek tako predstavljeno u medijima.
Bilal Yattara (33), nezaposlen: ‘Zašto se mi ne možemo pitatio? Predsjednik ne bi trebao tako presuditi’
Najvažnija lekcija je da moramo poštovati druge ljude i da oni moraju poštovati nas. Mislim da bi svijet, kada bi svi to radili, bio mnogo bolje mjesto. Mislim da je to ono što bi laïcité trebao biti. Nažalost, to nije tako.
Francuska bi trebala biti zasnovana na “liberté, égalité, fraternité” (sloboda, jednakost, bratstvo), ali to nije realnost. Neki su ljudi “jednakiji” od drugih. To je istina.
Macron bi trebao dati ostavku i otići. Uvodi previše zakona da nas kontorlira. On je protiv slobode. On je usmjeren na muslimane. Kada je izabran, imao sam više nade u vezi njegovih namjera i onoga što bi mogao postići. Ali, od tada se njegov pristup mnogo promijenio. Naravno, teroroizam se mora zaustaviti. To niko ne osporava. Ali, on sada usvaja sve ove zakone koje će nam promijeniti život bez da nas konsultira. Zašto se mi ne možemo pitati? Predsjednik ne bi trebao tako odlučivati.
Hafid Irjdalen (45), pekar: ‘Pokušavaju osvojiti glasove od krajnje desnice’
Vodim pekaru već duže od 11 godina i imamo pouzdane kupce svih vrsta koji ovdje dolaze. Nikada nisam imao nikakvih problema i poštujem pravila. Da, posao zna biti borba ponekad, ali to nema nikakve veze s mojom religijom. Moj svakodnevni život to ne dotiče.
Brine me sva ova diskusija o imigraciji i integraciji. Mislim da se političari pripremaju za izbore. Pokušavaju osvojiti glasove krajnje desnice. Ti ljudi koji su izvršili terorističke napade nisu pravi muslimani. Oni su izvrnuli islam s tim djelima. Oni nas ne predstavljaju. Oni moraju biti zaustavljeni.
Ali, ne mislim da je ovo pravi način da se to postigne. Svi muslimani pate zbog zatvaranja ovih džamija. Ja se s tim nisam složio. A kada je [ministar unutrašnjih poslovla Gerald] Darmain govorio o ukidanju polica s halal hranom u supermarketima, to je bilo odvratno. Kako može to reći i ne biti kažnjen? To se ne dešava katolicima i Jevrejima. Oni namjerno napadaju muslimane. To je diskriminacija.
Aude Fa (43), aktivistica za promociju organske hrane: ‘Oni govore da samo muslimani mogu biti teroristi’
Prešla sam na islam prije pet godina i odmah sam primijetila kako su me ljudi drugačije počeli gledati. Unutra se nisam promijenila kao osoba. O sebi mislim kao o smirenoj. Ali, iz razloga što sam počela nositi hidžab, jer se moja vanjština promijenila, ljudi su me drugačije gledali, sve i ako to nije nužno bila mržnja.
Društvo oduvijek kritizira moj izgled. Prije nego sam prešla na islam, oblačila sam se veoma ženstveno, nosila sam haljine i suknje ponekad. Onda su mi ljudi rekli da se ne bih trebala tako oblačiti; sada, zbog mog hidžaba, neki ljudi kažu da to ne trebam nositi. Ali, ja sam ponosna što sam francuska muslimanka.
Ovaj rat koji se vodi protiv separatizma jasno je usmjeren na muslimane, iako nas ne imenuje u zakonu. Ali, izgleda da govore da samo muslimani mogu biti teroristi. Ne želim ovo pitanje umanjiti; neki svećenici su pedofili, ali nikada ne bismo rekli da su to svi oni. Postoji stigmatizacija. Ako Francuska želi braniti religije, zašto ništa ne radi u vezi Ujgura u Kini, u vezi problema u Burmi i Kini?
Nada Ziani (22), studentica: ‘Mislim da me nikada neće smatrati pravom Francuskinjom’
Mislim da me nikada neće smatrati pravom Francuskinjom. Postoji jedna vrsta diskriminacije koja je implicitna u društvu. Ali je, također, veoma realna. Mnogo puta sam bila žrtva islamofobije – uvijek verbalno, ne fizički. To se dešava čak i tamo gdje studiram. Ljudi su mi govorili “začepi gubicu i idi kući” i uzvikivali su mi “potčinjenost”.
Problem je u tome kako je laïcité, kako je definiran 1905. godine, postao nedavno politiziran. Teroristi i ekstremisti nemaju ništa sa stvarnim islamom, to je lažno.
Ali, ne želim da budemo definirani kao žrtve. Moramo se boriti da odbranimo sebe i svoja prava. Moramo se fokusirati na obrazovanje ljudi i tu imam nade. Moramo normalizirati činjenicu o francuskim muslimanima i ne trebamo biti definirani samo na osnovu svoje religije. Mi smo mnogo više od toga.
Izvor: Al Jazeera