Zašto ukupan broj glasova ne odlučuje o pobjedniku izbora

Kada je Donald Trump 2016. porazio Hillary Clinton u predsjedničkoj utrci, uprkos činjenici da su se za njega opredijelila gotovo tri miliona Amerikanaca manje u odnosu na njegovu protivnicu, mnogi su se širom svijeta zapitali „Kako je to uopšte moguće?“.

Za razliku od članova Zastupničkog doma i Senata, koje glasači biraju direktno, predsjednici se, kako se navodi u Članu 2 Ustava SAD-a, ne biraju na takav način. Ustav kaže da se predsjednik i potpredsjednik biraju ovako: „Svaka država imenovat će, na način kako to njezino zakonodavno tijelo može odrediti, broj elektora (birača) jednak ukupnom broju senatora i predstavnika koje države mogu dati Kongresu.

To, u praksi znači da glasači u svakoj američkoj saveznoj državi glasaju za listu „elektora“, koji su, nakon prebrojavanja i ovjere glasova, obavezani glasati za kandidate za predsjednika i potpredsjednika.

Pobjednik ‘dobija sve’

U 48 saveznih država i okrugu Columbia, ko dobije najviše glasova, dobija sve glasove te države. Radi se o principu – pobjednik dobija sve. U Maineu i Nebraski, elektori se dodjeljuju zavisno od toga ko je pobjednik svakog kongresnog okruga i ukupni pobjednik države. Pobjednik u ovim državama po ukupnom broju glasova dobija dva elektorska glasa, a ostali se dodjeljuju pobjedniku svakog kongresnog okruga.

Elektori se tada sastaju kao Izborni kolegij (Electoral College) na datum koji propisuje savezni zakon – „prvi ponedjeljak nakon druge srijede u decembru“, a to je ovaj put 14. decembar, kako bi odlučili o glasovima za predsednika i potpredsjednika.

U 50 država i Distrkctu Columbia, ukupno je 538 elektora. Države sa više stanovnika imaju i više predstavnika u Zastupničkom domu, pa tako i veći broj elektora. Broj elektora koji svaka država ima, određuje se tako što se broju njenih zastupnika u kongresu doda brojka dva, koja predstavlja broj senatora svake države.

Države sa manjom populacijom imaju tri elektora: dva za američke senatore i po jedan za svakog člana njihovog Predstavničkog doma.

Kalifornija, najnaseljenija američka država, primjera radi, ima 55 elektora. To se reflektuje kroz dva američka senatora, plus 53 člana Predstavničnog doma dodijeljenih na osnovu broja stanovnika.

Distrikt Columbia, gdje je smještena vlada, ne smatra se državom, te nema pravo glasa u Kongresu. No, godine 1961, doneseni su amandmani na ustav, koji su distriktu dali tri elektorska glasa.

Borba za 10 ključnih država

Da bi pobijedio, kandidat mora skupiti prostu većinu od ukupne brojke od 538 elektora, što iznosi 270.

Izbori 2016. godine bili su peti u historiji čiji je ishod odlučio Izborni kolegij, a ne ukupan broj glasova.

Kako je Hillary Clinton, iako je imala više glasova, izgubila na Izbornom kolegiju?

Ostvarila je ključne pobjede u nekim od najvećih država – 4,26 miliona više od Trumpa u Kaliforniji, državi sa najviše stanovnika u SAD-u, 1,7 miliona više u New Yorku i 944.000 više u Illinoisu. Trump je, s druge strane, dobio u tri ključne države sa mnogo manjom razlikom – u Michiganu, Pennsylvaniji i Wisconsinu – dok je u Arizoni, Floridi i Sjevernoj Karolini pobijedio sa manje od četiri posto razlike.

Izborni kolegij je razlog zašto se svaka predsjednička utrka svodi na države na kojima se vodi ključna borba, a u kojima je izbor glasača neizvjestan („swing states“). Ostatak država općenito se smatra sigurno demokratskim ili republikanskim i ti se izborni glasovi mogu predvidjeti mnogo unaprijed.

Ove godine postoji oko deset država na koje su kandidati bacili svoje vrijeme i novac, a upravo te države imaju najveći utjecaj u odlučivanju ko će biti pobjednik na američkim predsjedničkim izborima.  

Izvor: Al Jazeera