Kada ćemo znati ko će biti sljedeći američki predsjednik?

Vrijeme zatvaranja birališta u SAD-u varira od države do države. Rezultati svake države neće biti poznati dok se ne zatvore birališta u toj državi. 

Neće biti projekcija pobjednika dok se sva birališta ne zatvore u toj državi. Prve projekcije o tome da li je pobijedio Donald Trump ili Joe Biden u određenoj državi neće početi do jedan sat iza ponoći po srednjoevropskom vremenu, kada će se sva birališta zatvoriti u devet država. 

Kada ćemo znati ko će biti sljedeći američki predsjednik? 

Vjerovatno ćemo znati da li je predsjednički kandidat osvojio 270 elektorskih glasova, koliko je potrebno za pobjedu, najranije u 5:00 po srednjoevropskom vremenu. Tada se zatvaraju birališta u Kaliforniji, koja ima najviše elektorskih glasova – 55 – i tada bi jedan kandidat mogao preći granicu od 270 glasova. 

Međutim, od pet proteklih predsjedničkih izbora, samo 2008. godine je u to vrijeme već bio poznat predsjednik, kada je glasovima u Kaliforniji Barack Obama prešao granicu od 270 elektorskih glasova. Na izborima 2012. i 2016, pobjednici su bili poznati iza ponoći po istočnoameričkom vremenu, odnosno iza šest ujutro po srednjoevropskom. 

Dva puta u posljednjih pet izborničkih procesa, projekcije pobjednika nisu se čak desile ni na izbornu noć. Godine 2004. George W. Bush nije proglašen pobjednikom sve do popodnevnih sati dan nakon izbora. 

Mediji su 2000. napravili pogrešnu projekciju na Floridi objavivši da je pobjednik Al Gore. Ni Bush ni Gore nisu imali dovoljno elektorskih glasova bez rezultata sa Floride, što je dovelo do višesedmičnog prebrojavanja i pravnih bitaka. Američki vrhovni sud je 12. decembra naredio da se zaustavi prebrojavanje glasaova na Floridi. Bush je imao prednost od 537 glasova u tom momentu i proglašen je pobjednikom. 

Zašto je potrebno toliko vremena da se dobiju projekcije o pobjedniku?

Treba naglasiti da proces proglašavanja pobjednika i gubitnika u svakoj državi nije nužno zasnovan na tačnom broju glasova nego na projekcijama analitičara koji nadgledaju glasanje i kako se glasanje odvija u određenim sredinama. 

Ako se radi o državama gdje je očigledna pobjeda jednog kandidata – a potencijalno trideset država ove godine spada u tu kategoriji – onda se projekcija rezultata za tu državu napravi čim se zatvore birališta ili nedugo nakon toga. 

Ako nije očigledno ko bi mogao biti pobjednik, onda se projekcije odgađaju dok analitičari analiziraju glasove koji dolaze. 

Ko pravi ove projekcije? 

Američki mediji. Američki mediji imaju dugu historiju pokušaja da ubrzaju proces informisanja Amerikanaca o pobjednicima i gubitnicima predsjedničkih utrka, i to nije uvijek išlo glatko. 

Osim 2000. godine, bilo je također još pogrešnih projekcija. New York Times je 1916. preuranjeno i pogrešno proglasio Charlesa Evansa Hughesa pobjednikom nad Woodrowom Wilsonom. Analitičari Chicago Daily Tribunea su 1948. pogrešno zaključili da je Thomas Dewey pobijedio Harryja Trumana. 

Sistem koji se koristi za projekcije danas ima svoje korijene iz 60-tih godine, kada je većina američkih agencija i televizija postavljala hiljade ljudi širom zemlje da skuplja rezultate, koji su se onda unosili u kompjutere kako bi brže donijeli odluku. Associated Press i američke televizijske mreže su 1990. stvorile novi sistem koji se i danas koristi. 

Da li su ovo zvanični rezultati? 

Nisu. Prebrojavanje glasova trajat će danima, u nekim slučajevima i nekoliko sedmica. 

Izvor: Al Jazeera