Evropska strateška samodopadljivost nije opcija

Sveobuhvatni cilj Evropske unije mora biti da ojača svoju ulogu i utjecaj na svijetu, piše Josep Borrell (EPA)
Sveobuhvatni cilj Evropske unije mora biti da ojača svoju ulogu i utjecaj na svijetu, piše Josep Borrell (EPA)

Činjenica da je za sljedećeg američkog predsjednika izabran Joe Biden probudila je nade u Evropi da će transatlantska veza ponovo biti vraćena na scenu, piše u tekstu za Project Syndicate Josep Borrell, visoki predstavnik Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost i potpredsjednik Evropske komisije.

Ali nema jednostavnog povratka u prošlost, dodaje.

SAD, koji se suočava sa tako mnogo domaćih i međunarodnih izazova, vrednovat će transatlantsku vezu samo u onolikoj mjeri u kojoj ta veza donese stvarnu vrijednost. Snažnija Evropa koja preuzima veći dio globalnih odgovornosti može osigurati da je zaista i donese.

Mnogo se govorilo o postizanju „evropske strateške autonomije“, ali šta to znači u praksi?

Rivalstva i konkurencija u porastu

Autonomija ne bi trebala implicirati potpunu nezavisnost ili izolaciju od ostatka svijeta. Prije se odnosi na sposobnost da samostalno razmišljaš i da djeluješ u skladu s vlastitim vrijednostima i interesima. Evropska unija treba postići ovu vrstu autonomije, dok istovremeno jača naše saveze i čuva našu posvećenost multilateralizmu i otvorenosti.

EU se suočava sa ozbiljnim strateškim izazovima u današnjoj antagonističkoj međunarodnoj okolini, u kojoj su geopolitička rivalstva i konkurencija između velikih sila u porastu.

Zato, kako je to jednom prilikom otvoreno rekla njemačka kancelarka Angela Merkel „mi Evropljani moramo uzeti sudbinu u svoje ruke“. Moramo stati na svoje noge.

Dugo vremena se debata o strateškoj autonomiji fokusirala uglavnom na sigurnost i odbranu. Neki su ovu diskusiju vidjeli kao pokušaj da se kreiraju alternative odbrambenoj saradnji unutar Sjevernoatlantskog saveza; neki su to čak interpretirali kao da je američka posvećenost Evropi dovedena u pitanje i da bi veći raskol mogao biti na putu.

Ali NATO je bez sumnje odigrao nezamjenjivu ulogu u evropskoj sigurnosti. Bilo kakva konsolidacija evropskog sigurnosnog kapaciteta trebala bi biti građena unutar ovog saveza. Kako su uzastopni američki lideri naglašavali, Evropa mora povećati svoj doprinos odbrani, da se usprotivi percepciji da samo Amerika plaća transatlantsku sigurnost.

Manje svadljiv pristup Bidena

Iako će Bidenova administracija donijeti promjenu tona i manje svadljiv pristup, po pitanju potrošnje će zahtijevati isto kao i prethodnici. Američki suštinski geopolitički interesi se neće promijeniti, kaže se u tekstu.

Srećom, EU već radi na nekoliko nivoa da osnaži transatlantsko partnerstvo. Pod nastojanjima Stalne strukturirane saradnje (PESCO), evropske članice NATO-a pomažu da se riješe pukotine u sposobnostima saveza, i rade na ispunjavanju cilja do 2024. da će trošiti dva posto BDP-a na odbranu. Jednako važno, kreiranje novog Evropskog fonda za odbranu (EDF) predstavlja važan korak ka unapređenju sposobnosti evropske vojne industrije.

Ali evropski sigurnosni izazovi nadmašuju tradicionalnu nadležnost NATO-a. Od Sahela i Libije do istočnog Mediterana, ne manjka kriza koje zahtijevaju snažan evropski odgovor. EU ima zadatak da definira zajednički stav s kojeg može djelovati u interesu održavanja regionalne stabilnosti.

Da bi uspjela, Evropa mora razviti vlastiti okvir za praćenje i analiziranje prijetnji, da bi se brzo mogla kretati od procjene prijetnje do provedbe u praksi i odgovora. Zato sada razvijamo Strateški kompas.

Ključno je za diskusiju o strateškoj ekonomiji da se proširimo daleko više od pitanja odbrane i sigurnosti. Kako je pokazala kriza s COVID-19, pitanja kao što su javno zdravstvo i ekonomska međuovisnost nisu ništa manje važni.

Strateška autonomija je konceptualni okvir da Evropa treba shvatiti ova pitanja i kako su ona povezana. Kada se posmatraju u izolaciji, maske za lice i lijekovi nisu strateški proizvodi. Ali strateški proračun se mijenja kada je proizvodna takvih predmeta skoncentrisana u samo nekoliko država. Isto važi i za iskopavanje rijetkih metala, društvene mreže i druge digitalne platforme i tehnologije kao što je 5G.

Neuravnotežen odnos s Kinom

Kako bi pomogla državama članicama da se snađu u ovim i mnogim drugim pitanjima, Evropska komisija je predložila niz novih instrumenata, kao što je mehanizam koji je stupio na snagu prošli mjesec za praćenje stranih investicija u Evropskoj uniji. Ali za postizanje strateške autonomije, bit će potreban veliki utjecaj moći zajedničkog evropskog tržišta. Uzimajući u obzir njegovu ogromnu veličinu i utjecaj, ovo jedinstveno tržište nudi mnoge instrumente za očuvanje evropskih interesa u pogledu ključne infrastrukture, stranih investicija, državnih subvencija (od kojih korist imaju neki strani investitori), ili izvoza za dvostruku upotrebu (vojnu i komercijalnu).

Naprimjer, postali smo svjesniji slabih tačaka koje je donio sve neuravnoteženiji ekonomski odnos s Kinom, pa smo učinili reciprocitet ključnim ciljem u pregovorima o sporazumu o ulaganju. Evropa nema problem s kineskim ekonomskim razvojem i dobrobitima koje je on donio njenim građanima. Zato imamo dvostruki pristup, tretiramo Kinu kao važnog partnera, ali i kao konkurenta i rivala, piše Borrell.

Sve u svemu, sveobuhvatni cilj Evropske unije mora biti da ojača svoju ulogu i utjecaj na svijetu, tako da bude izbor partnera svake druge države i svjetske sile. Koncept strateške autonomije je ključni za ovu ambiciju. Strateška samodopadljivost nije opcija.

Izvor: Project Syndicate


Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO