Bivša taokinja i posramljena šutnja Macrona
Francuski list Le Figaro navodi da predsjednik Emmanuel Macron nije komentirao, iako se tako očekivalo, povratak taokinje Sophie Petronin u zemlju, koja je prešla na islam i promijenila ime u “Maryam”. Petronin je bila u zatočeništvu više od tri godine i devet mjeseci u državi Mali. Nakon njenog dolaska na aerodrom Villacoublay na periferiji Pariza, Macron se povukao i zašutio.
U analizi koju je napisao Yves Threard, francuski list navodi da je ovo oslobađanje trebalo biti radostan događaj i da se Macron trebao radovati, kao i uvijek u takvim prilikama. Posebno nakon sedam godina, koliko je angažirana vojska u tom procesu, ovo je trebala biti radosna vijest. Mnogi su dovodili u pitanje potrebu da se nastavi s akcijom koja je već odnijela živote pedeset vojnika u suočavanju s maglovitom džihadističkom prijetnjom koja je nedostižna koliko je utvrđena na teritoriji veličine Evrope.
Autor teksta navodi da su Francuska i pet hiljada pripadnika snaga “Barkhane” zaglavili u beskrajnom ratu, koji se uglavnom sastoji od otmica, kobnih napada i pokušaja atentata, ukazujući da se izlazak iz toga čini nemogućim zadatkom.
Duhovno iskustvo
Threard u tekstu postavlja pitanje: Je li ličnost Petronine bila ta koja je posramila predsjednika Francuske? Pogotovo što je ovu 75-godišnjakinju u Parizu dočekala bujica uvreda na društvenim mrežama i nije dobila nikakvu vrstu suosjećanja nakon izjave da je prešla na islam, te da je tokom zatočeništva doživjela “duhovno iskustvo”, pored njene namjere da se vrati u Mali kako bi tamo živjela.
Je li ono o čemu ova žena govori “stockholmski sindrom” (emocionalna veza i identifikacija žrtve s krvnikom) ili je zaista uvjerena u to? Pogotovo što odbija svoje bivše otmičare smatrati džihadistima i što njeno poimanje sukoba u regiji Sahel nervira, pa čak i razbješnjava Francuze.
Autor iznova postavlja pitanje: Zašto neprestano plaćamo krvlju naših vojnika da slušamo takve komentare? Naglašava da je ova žena jednako strastvena prema svom humanitarnom radu, kao i prema Africi, ali da ju je teško sada pratiti otkad sebe zove Maryam, nakon što je prešla na islam.
Autor nastavlja nizati pitanja: Jesu li uvjeti za puštanje “Maryam” izazvali neugodnost predsjedniku Francuske? Istakao je da puštanje bilo kojeg taoca na slobodu dovodi do pregovora, ali u zamjenu za šta? Postoji li neka otkupnina? Treba imati na umu da postoje priče o plaćanju deset miliona eura, iako je teško priznati da je dat ovaj iznos. Kako će vlada opravdavati javnosti naoružavanje neprijatelja, jer će se taj novac, naravno, koristiti za jačanje njegove udarne moći, rekao je autor.
Francuska bez riječi
Iako nema dokaza o davanju ove sume, zvanično je potvrđeno da je više od dvjesto džihadista pušteno iz zatvora u Maliju, prema riječima autora, iako su neki od oslobođenih možda umiješani u napade na francusku vojsku.
Autor je naglasio da Francuska nije imala puno toga za reći prilikom oslobađanja Petronine, ukazujući da se ovdje zapravo prvenstveno radi o Maliju, jer je prioritet vojnog vijeća, koje je prošlog ljeta preuzelo vlast u toj zemlji, bio da se oslobodi istaknuta malijska političarka Soumaila Cisse, a da je oslobađanje Petronine bilo usputno i manje važno, iako se činilo kao gesta dobre volje upućena Parizu, koji je pozdravio vojni udar.
Na kraju je zaključio da ovo novo poglavlje neće olakšati Macronovu misiju u Sahelu, jer je mnogim Francuzima cijena koja se tamo plaća izuzetno teška i nedovoljno cijenjena, pogotovo jer džihadisti nastavljaju regrutaciju i postizanje uspjeha na terenu širom Afrike.
Izvor: Agencije