Zašto Brazil govori prvi na Generalnoj skupštini UN-a?

Od govornika se obično očekuje da govore najviše 15 minuta, ali to je samo dobrovoljno i mnogi se toga ne pridržavaju (EPA)

Tradicija igra veliku ulogu u UN-u i zato Brazil uvijek prvi govori na Generalnoj skupštini UN-a iako nije član Vijeća sigurnosti, nije prvi po abecedi i nije zemlja domaćin, prenosi agencija Hina pozivajući se na dpa.

Tradicija je počela tokom prvih godina UN-a, koji je osnovan nakon završetka Drugog svjetskog rata. Tada nijedna država nije željela govoriti prva. Brazil se dobrovoljno javio da bude prvi i to je postala tradicija.

Sjedinjene Američke Države govore druge jer su zemlja domaćin, navode agencije i dodaju da potom redoslijed postaje složeniji.

“Kad je riječ o svim ostalim državama članicama, red govorenja zasniva se na nivou zvaničnika koji predstavlja državu, preseansu i drugim kriterijima, kao što je geografska ravnoteža”, objašnjavaju iz UN-a.

U praksi to znači da, ako državu ne predstavlja njen šef, bit će na redu iza svih njih.

Ko kada i koliko govori

No, šta ako u UN stigne šef vlade (poput britanskog premijera ili njemačkog kancelara), a šef države je monarh ili nešto drugo? On također ide na kraj reda. Ministri vanjskih poslova i drugi nižerangirani predstavnici na redu su posljednji.

Od govornika se obično očekuje da govore najviše 15 minuta, ali to je samo dobrovoljno i mnogi se toga ne pridržavaju.

Najduži govor na Generalnoj skupštini UN-a održao je tako nekadašnji kubanski čelnik Fidel Castro 1960 – punih 269 minuta.

Zasjedanje se naziva “opća rasprava”, ali zapravo nema prave rasprave. Čelnici u suštini mogu govoriti o čemu god žele, što obično znači o onome što je važno njihovim vladama u tom trenutku.

Rasprava na 74. zasjedanju Generalne skupštine UN-a počinje sljedeće sedmice.

Izvor: Agencije