Djeca s autizmom uz pomoć Googleovih naočala mogu razumjeti izraze lica

Djeca s autizmom mogu lakše razumjeti izraze lica i snalaziti se u društvenim interakcijama uz pomoć Googleovih naočala uparenih s aplikacijom na pametnom telefonu, pokazuje mali eksperiment, prenosi Hina.

Sistem nazvan “Supermoćne naočale” pomaže im otkriti šta se događa s ljudima oko njih, utvrdili su naučnici. Eksperiment je obuhvatio 70-ak djece u dobi od 6 do 12 godina koja su bila u standardnom programu za autizam, koji primjenjuje strukturirane vježbe, poput kartica s licima, koje djeci pomažu da prepoznaju različite emocije.

Grupa od 40-ero djece dobila je na korištenje sistem “Supermoćne naočale”, naočale s kamerom i zvučnikom, koje su slale informaciju o tome šta su djeca vidjela i čula u aplikaciju na pametnom telefonu kreiranu da im pomogne da otkriju o kakvoj je društvenoj interakciji riječ i da odgovore na nju.

Bolji rezultati na testovima socijalizacije

Dok djeca s autizmom mogu imati problema da prepoznaju i odgovore na emocije, aplikacija im odmah daje povratnu informaciju i pomaže u jačanju njihovih vještina.

Nakon šest sedmica korištenja “Supermoćnih naočala” po 20 minuta četiri puta sedmično djeca koja su koristila taj oblik digitalne podrške imala su bolje rezultate na testovima socijalizacije, komunikacije i ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu od 31 djeteta koje je primalo samo standardnu brigu za autizam.

Uz “Supermoćne naočale” “djeca se uče da posežu za društvenim interakcijama, da su lica zanimljiva i da mogu savladati šta im ta lica govore”, kaže voditelj istraživanja Dennis Wall s Univerziteta Stanford u Kaliforniji.

“To je moćno jer potiče dijete na društvene interakcije i ono uči da to može dobiti”, rekao je Wall.

Naočale su dizajnirane da odgovore na zajedničku teškoću djece s autizmom: kako razumjeti društvene signale i koristiti prošla iskustva u odgovorima na razne situacije.

Emotikon umjesto izraza lica

Naočale služe kao prevodilac, a aplikacija se oslanja na umjetnu inteligenciju u nuđenju povratne informacije koja pomaže djetetu da prati emocije na licu i razlikuje ih. Kad dijete pogleda nečije lice, zasvijetli zelena boja i potom aplikacija uz pomoć emotikona kaže djetetu koju emociju vidi, je li riječ o sreći, ljutnji, strahu ili iznenađenju.

“Izrazi lica složeni su, dinamični, jedinstveni”, kaže Geraldine Dawson iz Dukeovog centra za autizam i razvoj mozga u Durhamu u Sjevernoj Karolini.

“Emotikoni su mnogo jednostavniji”, dodaje ona. “Zato to ima smisla jer je osobi s autizmom lakše razumjeti emotikon.”

Aplikacija sprema podatke, pa roditelji kasnije mogu s djecom razgovarati o tome koliko su tačno prepoznala emocije i kako su na njih odgovorila.

Izvor: Agencije