Zašto bi se tursko-grčki odnosi mogli pogoršati

Piše: John Psaropoulos 

Turska je odlučila na dan dolaska grčkog premijera raspisati nagradu od 6,1 miliona dolara za hapšenje osam turskih vojnih oficira koji traže azil u Grčkoj. Samo nekoliko dana ranije, Vijeće nacionalne sigurnosti u Ankari objavilo je zahtjev za njihovo izručenje uprkos zabrani grčkog Vrhovnog suda da to bude urađeno na osnovu humanitarnih osnova.

Odluka suda je nepromjenjiva. No, Turska krivi te vojnike za pomaganje u zavjeri koja je dovela do neuspjelog pokušaja vojnog udara na predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana jula 2016. godine prije nego su pobjegli helikopterom u Grčku.

Grčka konzervativna opozicija smatra kako je premijer Alexis Tsipras ušetao u zamku.

“Grčka strana je slabo pripremila ovu posjetu i nagovještava probleme za grčke interese i grčko-turske odnose“, navodi Yiorgos Koumoutsakos, ministar vanjskih poslova grčke Vlade iz sjene.

U posljednje dvije godine, Grčka je registrirala rekordan broj turskog kršenja teritorijalnog i zračnog prava u Egejskom moru.

“U proteklih 18 mjeseci, Turska je postrožila svoju retoriku i to podržala svojim djelovanjem“, navodi Angelos Syrigos, stručnjak za međunarodno pravo na Univerzitetu Panteion u Atini.

“To je posljedica stanja u kojem su dvije države u stalnom sukobu. Ništa se nije desilo da vjerujemo kako je došlo do napretka“, dodao je Syrgios koji je i kandidat konzervativne stranke Nova Demokratija.

Pitanje obale i mora

Kako smatra jedan penzionirani grčki diplomata, Tsipras plaća cijenu ponižavajućom posjetom Ankari kako bi uspostavio liniju komuniciranja sa Erdoganom u vrijeme pogoršanja odnosa.

Uz traženje izručenja oficira, Erdogan traži amandman na Sporazum iz Lozane od 1923. godine po kojem je ne samo iscrtana turska država, već se normaliziraju grčko-turski odnosi nakon stoljeća rata. U političkim krugovima Grčke, on je nedodirljiv i oni smatraju kako bi traženje njegove revizije bio pokušaj šireg revidiranja grčko-turskog statusa quo.

Kao potpisnica Međunarodnog prava mora, Grčka tvrdi kako ima pravo proširiti svoje teritorijalne vode na 12 nautičkih milja (22,2 nautička kilometra). Trenutno je na polovini te cifre.

Pošto posjeduje hiljade otoka, taj potez bi joj osigurao posjedovanje skoro tri četvrtine Egejskog mora. Turska je zaprijetila ratom ako se to dogodi.

Prošlog oktobra, odlazeći ministar vanjskih poslova Grčke Nikos Kotzias objavio je hitne planove djelovanja po ovoj liniji širenjem grčkih teritorijalnih voda duž obale kopnenog dijela i oko otoka Krete. Taj potez je izostavio najsporniji dio Egejskih otoka, no namjera je bila jasna.

“Naša vanjska politika se odnosi na provođenje širenja naše suverene teritorije po prvi put od inkluzije Dodekanskih otoka“, naveo je on govoreći o formalnom uključenju posljednje susjedne teritorije sa grčkim stanovnicima koja se desila 1948. godine.

“Najvažnija stvar za Tursku je Egejsko more. Iako mi u Grčkoj kažemo kako je Turska revizionistički akter u tim odnosima, Turci kažu kako je to Grčka zbog statusa quo koji iznosi šest milja na teritorijalnim vodama u Egejskom moru i želje Grčke da to proširi“, govori Kostas Yfantis, stručnjak međunarodnih odnosa na univerzitetima Kadir Has i Panteion.

Sporni ugljikovodici

Grčka i Turska su također u sporu oko linije razgraničenja u području ispod teritorijalnih voda gdje države imaju pravo korištenja podvodnih resursa. Prošlog oktobra, Turska je poslala brod za bušenje kako bi istražila dno nedaleko od Kipra za naftu i plin. Ovo je bio odgovor na sličnu misiju Kiprana.

Turska invazija na Kipar 1974. godine nakon puča inspiriranog iz Grčke i dalje dijeli otok i truje grčko-turske odnose.

Ugljikovodici su pogoršali spor. Turska sada prijeti i da će istraživati podmorska područja za koja Grčka govori da pripadaju njoj. Syrigos vjeruje kako su ugljikovodici cijelo vrijeme glavni dio spora.

Ovakvi odnosi doveli su zamalo do rata 1996. godine kada su obje države poslale ratne brodove i helikoptere do otočića Imia na istoku Egejskog mora.

Tri godine kasnije, ogromni zemljotresi su potresli Istanbul i Atini, u razmaku od nekoliko mjeseci. Dvije države su odmah poslale susjedima timove za pomoć i potragu i odnosi su se odmah popravili.

Atina je decembra 1999. godine ukinula dugogodišnji veto na turske pregovore za članstvo u Evropskoj uniji i dvije države su počele pregovarati kako bi pokušale doći do rješenja spora u Egejskom moru.

No, Grčka je tada oklijevala pristati na bilo kakav dogovor. Osamnaest mjeseci kasnije, Turska je napustila pregovore i slatkorječivi odnosi su se opet pogoršali.

Uprkos obostranoj potrebi za uspostavu bilateralnog foruma i rješenja spora, očekivanja su i dalje na niskom nivou.

Izvor: Al Jazeera