Evakuacija zbog klimatskih promjena kao usporen film, ali odmiče

Superoluja Sandy pokazala je 2012. stanovnicima niza gradova u New Jerseyju, kao što je Woodbridge, kako izgleda opasnost od rastućih voda (EPA)

Američka savezna država New Jersey, na obali Atlantskog okeana, pokušava se s klimatskim promjenama izboriti polako, postepenom evakuacijom stanovništva, “kao usporeni film”, ali stabilnim tempom i promišljeno.

Stanovnici priobalja sa suzama u očima okreću glavu dok kuće u kojima su živjeli pola stoljeća i duže građevinari ruše, na šta su pristali i za kuće dobili odštetu od države, prenosi Beta.

Država je otkupila i srušila 145 kuća u Woodbridgeu od 2013, a osam ih je srušeno samo ovog mjeseca. Deseci kuća označeni su za rušenje sljedećih mjeseci.

To je dio napora za držanje koraka s promjenama koje donosi globalno zagrijavanje. Predviđa se da će u tom gradu s više od 100.000 stanovnika neke četvrti daleko od okeana, u živahnom, ali nižem dijelu, tik uz prometni autoput New Jersey Turnpike, biti djelomično ili potpuno pod vodom u sljedećim decenijama jer se i na obali New Jerseyja, kao i širom svijeta, diže nivo okeana i voda se polako probija i ka unutrašnjosti.

Državni otkup nekretnina podložnih poplavama postao je stvarnost u mnogim američkim saveznim državama, ne samo u priobalnim. New York, Texas, Louisiana, Indiana, Wisconsin, Iowa, Sjeverna Dakota i druge imaju takve programe.

Superoluja Sandy pokazala je 2012. stanovnicima niza gradova u New Jerseyju, kao što je Woodbridge, kako izgleda opasnost od rastućih voda.

Dvostruki cilj

Cilj državnog programa otkupa, “Plavi hektari”, dvostruk je: ukloniti ljude i imovinu od opasnosti od budućih poplava i time ispražnjeno zemljište upotrijebiti kao “tampon” ili “spužvu” koja bi trebala pomoći u upijanju vode prilikom poplava.

“Obično kad pomislimo na katastrofu, mislimo na neku veoma jaku oluju ili divlji požar, na nešto što se događa naglo i brzo”, rekla je Brooke Maslo, biologinja s Univerziteta Rutgers.

“I klimatske promjene su katastrofa, ali se događaju usporeno”, rekla je.

Maslo učestvuje u povezivanju plastičnih cijevi za drenažu koje štite i pomažu u njezi sadnica drveća u području gdje su prije samo nekoliko godina bili nizovi placeva s kućama u kojima se decenijama živjelo. Budući da su te kuće srušene, ona je smislila da se u tom području odnjeguje “protivpoplavna šuma” izdržljivog lokalnog autohtonog drveća, grmlja i trave.

“Ideja je prije svega ono što je najvažnije: premjestiti ljude na viši teren kako bi se zaštitili zdravlje i sigurnost”, rekla je ona i istakla da su radovi, u kojima i sama učestvuje, “drugi dio procesa da bi preostale kuće bile osigurane” od podizanja nivoa okeana i drugih nadzemnih i podzemnih voda.

Program “Plavi hektari” dosad je pripremio novac za kupovinu 1.156 nekretnina širom New Jerseyja. Date su ponude za gotovo 1.000 kuća, zaključene ponude za više od 700, a srušeno ih je više od 640 u područjima potencijalno ugroženim poplavama širom New Jerseyja, rekao je Larry Heine, glasnogovornik službe te države za zaštitu životne sredine.

Katastrofalna šteta

No, nijedan otkup nije obavljen duž same obale Atlantskog okeana, gdje je šteta od oluje Sandy bila katastrofalna.

Razlog je jednostavan: tu je vrijednost zemljišta jednostavno previsoka i dosad se nijedan vlasnik nije prijavio za program otkupa, koji je “strogo dobrovoljan”.

Jeff Tittel, direktor kluba “Sierra” u New Jerseyju, rekao je da je program “Plavi hektari” donio dobro stanovnicima mjesta kao što je Woodbridge, koji je redovno pod poplavama obližnjih rijeka i potoka, pogoršanih naletima oluje tokom sve učestalijih uragana.

No, rekao je da taj program treba proširiti i na druga područja: “Potreban nam je isti uspjeh programa i uz obalu Atlantskog okeana, da ljudi i njihova imanja ne bi upali u nevolje”, kazao je.

U mjestima kao što je Woodbridge program “Plavi hektari” spas je za ljude koji bi mogli imati problema s prodajom kuća da nema tog programa.

Među kućama ograđenim pred rušenje visokim ogradama ima onih na kojima su ovih dana s ljubavlju postavljeni svijetleći božićni ukrasi – tu su oni koji ne žele prodati.

Rušenje kuća

Država je Jeffu Colganu (66) dala ponudu u okviru “Plavih hektara” za otkup kuće u kojoj 25 godina živi sa suprugom, ali je odlučio ne prihvatiti otkup. “Ne mogu sada brinuti zbog 2050!”, rekao je Colgan u svom dvorištu, u kojem se jasno čuje kako mašine ruše obližnju kuću u istom redu gdje je i njegova, i dodao: “Tužno je gledati kako kuće nestaju.”

Johanna Larssen (73) u kući jedan blok dalje živi 50 godina. Otkupljeno je nekoliko kuća prekoputa njene i uskoro će biti srušene. “Kad ih sruše, ne znam šta će se poslije biti, dokle će voda stići na ovu stranu jer mislim da su te kuće tamo vjerovatno zaustavile mnogo vode koja je išla na našu stranu”, rekla je dok se odmara od skupljanja lišća u svom dvorištu.

Maslo ima širu perspektivu o tome šta se ustvari radi u tom dijelu grada: “To smo nazvali ‘povlačenje od obale’. Kao i svi ljudi, ni mi Amerikanci ne volimo riječ ‘povlačenje’; ona gotovo sugerira poraz. No, moramo shvatiti da klimatske promjene zahtijevaju prilagođavanje i od nas.”

Izvor: Agencije