Osamnaest godina rata u Afganistanu: djeca koja znaju samo za rat

Trinaestogodišnjak lašti obuću na ulicama Kabula i ne školuje se, kao ni 11-godišnji Sabir, koji prodaje suho voće, a devetogodišnji Niyamathullah radio bi bilo šta za koji novčić, a oni su samo dio mladih Afganinstanaca koji znaju samo za rat, počet na današnji dan prije 18 godina.

Tog 7. oktobra 2001. Sjedinjene Američke Države prvi su put napale talibane zbog njihovog odbijanja da im izruče Osamu bin Ladena, “mozak” terorističkih napada 11. septembra u kojima su ubijene 3.000 ljudi u SAD-u. 

Nekoliko sedmica poslije svrgnut je talibanski režim, ali sukob nije prestao nego se produžio i postao najduži u američkoj historiji.

“Mir je za nas u Afganistanu poput sna”, kaže Mohammad Mobin, 17-godišnji srednjoškolac, i dodaje da se “zemlja može razvijati samo ako živi u miru”.

Nasilje je posljednjih godina samo pojačamo, a nerazmjerno stradaju djeca.

‘Otkad smo rođeni, nema mira’

“Otkad smo rođeni, u našoj zemlji nije bilo mira, samo bitke i sukobi”, kaže Sayed Ibrahim, 18-godišnji student medicine u Kabulu, prenosi Hina, pozivajući se na AFP.

Prema izvještaju Ujedinjenih naroda od prošle sedmice, za razdoblje od 2015. do 2018. registrirano je više od 14.000 ubijene ili ranjene djece. Taj podatak pokazuje rast u odnosu na prethodne godine. 

“Zamislite da slavite 18. rođendan i sve što znate samo su rat i sukobi od djetinjstva, preko formativnih godina”, kaže Onno Van Manen iz afganistanskog odjela nevladinog udruženja “Save the Children”.

“To znači da svakog dana živite u strahu od eksplozija, nemate pristup školi jer je to preopasno, ne znate hoće li vam se roditelji ili rodbina vratiti kući”, objašnjava.

Umjesto u škole djecu šalju na ulice

Krajem 2018. više od hiljadu afganistanskih škola zatvoreno je zbog sukoba.

“Ne idem u školu jer nema novca, ono što zaradim dajem za porodicu”, kaže 11-godišnji Sabir, koji je pobjegao iz rodne pokrajine Ghazni kako bi prodavao sjemenke kikirikija, suncokreta i suho voće u prijestonici.

Američka invazija 2001. donijela je trajna poboljšanja brojnim mladim Afganistancima, naročito djevojčicama, kojima je talibanski režim branio obrazovanje.

No, privreda je u tako lošem stanju da brojne porodice radije djecu šalju na ulicu da nešto zarade nego u školu. 

Posla nema i ta djeca nemaju izbora do pokušati emigrirati ili se priljučiti talibanima ili drugim pobunjeničkim grupama koje borcima daju plaće.

Devetogodišnji Niyamathullah povjerio je novinaru agencije France-Presse da bi učinio bilo šta da nešto zaradi: prodavao žvakaće gume, prao aute, obavio kupovinu za druge.

Hamidullah, koji čisti obuću, rado bi se školovao, ali mora pomoći prehraniti porodicu.

“Nema mira ni posla za nas. Rado bih ja u školu, stekao bih zvanje i radio za svoju zemlju”, kaže.

Fondacija UN-a za stanovništvo navodi da je 42% stanovništva Afganistana, koje čini 35 miliona ljudi, mlađe od 14 godina.

UNICEF navodi da se ne školuje više od 3,7 miliona djece.

Sjedinjene Države i talibani pregovarali su prošle godine o okončanju sukoba, ali su ti pregovori stali početkom septembra, kad ih je predsjednik SAD-a Donald Trump prekinuo nakon smrtonosnog talibanskog napada.

Izvor: Agencije