Pokušaji Rusije da proširi svoj utjecaj u Libanu

U maloj zgradi u planinskom gradiću Aley, u centralnom dijelu Libana, instruktorica Galina Pavlova poučava ćiriličnom pismu učenike različite starosne dobi koji dolaze u novi ruski kulturni centar da uče ruski jezik.

“Privet. Kak dela?” – “Zdravo, kako si?”, pažljivo ponavljaju učenici za svojom plavokosom instruktoricom.

Na području Bliskog istoka utjecaj Rusije je posebno izražen u Siriji kroz vojnu i političku podršku koju Damask dobija.

Kada je riječ o Libanu, poznato je da je ova država s jedne strane sfera političkog utjecaja Irana, a s druge strane Saudijske Arabije i zapadnih zemalja. Međutim, čini se da je Moskva odabrala meki pristup kako bi ostvarila svoj utjecaj u ovoj mediteranskoj zemlji, prvenstveno kroz kulturnu, a zatim i ekonomsku i političku saradnju.

Galina u Libanu živi već 25 godina, gdje daje instrukcije iz ruskog jezika i nada se da će njen maternji jezik pronaći veći broj ljubitelja među Libancima, koji, pored arapskog, često govore francuski i engleski jezik.

“Ne želimo da Francuska i SAD budu jedine prisutne u Libanu – i Rusija je veoma važna zemlja”, kazala je za AFP.

Ruska ambasada u Libanu otvorila je svoj prvi kulturni centar u Bejrutu 1951. godine. Centar je dugi niz godina bio jedini takve vrste, da bi se kasnije njegovo djelovanje proširilo.

Kulturni centri

U proteklih deset godina, otvoreno je devet ruskih kulturnih centara na većem broju lokaliteta zahvaljujući direktnoj podršci ruske ambasade ili na inicijativu Libanaca.

Samo ovog ljeta su otvorena tri takva centra koja su raspoređena po gradovima Aley u centralnom dijelu države, Rachaya na istoku i Hasbaya na zapadu zemlje.

Imad Rizk, direktor Centra Isticharia za strateške studije u Libanu, kaže da “ovo širenje dolazi u okviru strategije usmjerene na jačanje prisustva Moskve na Bliskom istoku”.

Julien Nocetti, istraživač u oblasti ruske uloge na Bliskom istoku, kaže: “Posljednjih mjeseci svjedočimo nezapamćenom podsticanju kulturne saradnje”. Dodaje da je “Liban, koji je i dalje čvrsto povezan sa Zapadom, jedan od primjera ruske želje za promjenom svjetskog poretka”.

Iako se radi o najmanjoj bliskoistočnoj zemlji, Liban je uvijek predstavljao arenu na kojoj su se podudarali i sukobljavali međunarodni i regionalni interesi.

Liban je svjedočio brojnim međunarodnim i regionalnim uplitanjima u unutrašnja pitanja ove zemlje, od politike, ekonomije pa sve do vanjskih odnosa.

Moskva ne samo da je ojačala svoj kulturni utjecaj u Libanu, već je i produbila svoje ekonomske veze sa ovom zemljom. Skoro je udvostručila vrijednost svog izvoza u ovu malu zemlju sa 423 miliona dolara u 2012. godini na 770 miliona dolara u 2017., prema podacima libanske carinske službe.

Zeleni koridor

Dvije zemlje trenutno razgovaraju o potencijalnom otvaranju “zelenog koridora” kako bi se poboljšala trgovinska razmjena između dvije zemlje, posebno u smislu olakšavanja libanskog poljoprivrednog izvoza u Rusiju.

Ruska kompanija Novatek, jedan od najvećih proizvođača prirodnog gasa u ovoj zemlji, dio je konzorcijuma za koji se očekuje da će sljedeće godine početi istraživanje nafte i gasa u libanskim teritorijalnim vodama.

Tokom svoje nedavne posjete Moskvi, libanski ministar vanjskih poslova Bassil Gebran pozvao je više ruskih kompanija da učestvuju na novom tenderu koji bi uskoro trebao biti raspisan vezano za dalja istraživanja.

Jacques Sarraf, počasni konzul Rusije u Libanu, kaže: “Nadamo se da će Rusi učestvovati u velikom projektu modernizacije libanske infrastrukture”.

Očekuje se povećanje investicija u Libanu nakon što je međunarodna zajednica obećala da će osigurati više od 10 milijardi dolara na marginama donatorske konferencije za podršku ekonomskim reformama u Libanu, a koja je održana u Parizu u aprilu.

Sarraf se nada da će ruske kompanije učestvovati u nekim projektima koje će voditi privatna preduzeća.

Rusija, također, ima koristi i od blizine Libana i Sirije. Bassil smatra da zbog toga “Liban treba da bude platforma za rekonstrukciju Sirije, zbog čega je neophodna strateška saradnja između Libana i Rusije”.

“Ruske kompanije namjeravaju pustiti korijene na sjeveru Libana kako bi učestvovale u obnovi Sirije”, rekao je Sarraf.

Libanski objekti u pograničnim područjima sa Sirijom na sjeveru i istoku zemlje pretvoreni su u glavne centre za kompanije koje nastoje ući na sirijsko tržište kako bi učestvovale u rekonstrukciji.

Međutim, taj proces je komplikovan zbog američkih i evropskih sankcija nametnutih sirijskim i ruskim kompanijama podjednako. Libanske banke su zbog toga i dalje “suzdržane u pogledu finansijskog poslovanja sa svojim ruskim kolegama”, dodao je Sarraf.

Povratak izbjeglica

Rusija je u julu predložila inicijativu za povratak sirijskih izbjeglica iz regiona u svoju zemlju, što je jedno od gorućih pitanja za mali Liban u kojem se, prema službenim podacima, nalazi 1,5 miliona sirijskih izbjeglica.

Inicijativa koju je Moskva predočila Washingtonu podrazumijeva i osnivanje radne grupe u Libanu koja će okupljati predstavnike ove države i zvaničnike iz Rusije i SAD-a. Libanski zvaničnici su pozdravili ovu inicijativu.

Ruska inicijativa bi osigurala povratak oko 900 hiljada sirijskih izbjeglica, izjavio je libanski predsjednik Michel Aoun.

Rusija je također ušla i u konkurentsku borbu sa Sjedinjenim Američkim Državama u nastojanju da pruži podršku libanskoj vojsci koja već dugo vremena dobija oružje i obuku iz Washingtona.

Moskva je također ponudila ugovor o odbrani vrijedan milijardu dolara za podršku libanskoj vojsci u opremi i obuci, no Bejrut se povukao u “posljednjem trenutku”, kaže Sarraf.

Razlog je u tome što Liban strahuje da bi takav dogovor mogao ugroziti veliku podršku koju Bejrut konstantno dobija od SAD-a u svim oblastima, uključujući i 1,7 milijardi dolara koje je primio u vojnoj pomoći od 2006. godine.

Izvor: Agencije