Zašto se države okreću posredničkim ratovima?

Američki list The National Interest objavio je članak u kojem razmatra razloge zbog kojih države pribjegavaju posredničkim ratovima. Autor teksta Daniel Byman, istraživač Centra Brookings za politiku Bliskog istoka, smatra da ovi ratovi često udaraju u osjetljivu političku tačku, između toga da se to uradi s premalo i previše troškova. U stvarnosti se, međutim, radi o nesavršenom obliku ratovanja.

Byman navodi primjer rata u Siriji, kao najkrvavijeg sukoba u svijetu, gdje se veliki dio krivice može prebaciti na sirijske susjede i velike sile. Do sada su intervenirale Francuska, Iran, Izrael, Jordan, Rusija, Saudijska Arabija, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Velika Britanija i, naravno, Sjedinjene Američke Države. Sa ove duge liste su izuzete desetine drugih članica koalicije koje podržavaju napore Washingtona ili su na neki drugi način igrale manje uloge.

Ove države su bombardirale svoje neprijatelje u Siriji, pružale novac, oružje i obuku vladi ili pobunjeničkim snagama, nudile utočište borcima i vršile pritisak na međunarodnim forumima, poput Ujedinjenih nacija, zbog svojih omiljenih pitanja, te na neki drugi način koristile svoju moć da pomognu lokalnim skupinama koje djeluju kao posrednik u ostvarivanju njihovih interesa, navodi se u članku.

Šarolika kombinacija

Sirijsko iskustvo nije izuzetak, kaže Byman. Realnost je takva da svi današnji veliki ratovi u suštini predstavljaju posredničke ratove. U Ukrajini, na primjer, Rusija podržava pobunjeničke grupe koje su proglasile Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku. U Libiji možemo primijetiti da Rusija, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati podržavaju penzioniranog generala Khalifu Haftera, koji nastoji preuzeti kontrolu u državi. Washington zvanično priznaje rivalsku vladu u Tripoliju, ali svakodnevno sarađuje s milicijama u borbi protiv organizacije Islamska država Iraka i Levanta u zemlji.

U Jemenu, Saudijska Arabija i UAE podržavaju šarenoliku kombinaciju vojnih jedinica bivšeg režima, južnih secesionista i plemenskih grupa u borbi protiv Husa, grupe koju podržava Iran.

U Afganistanu, Pakistan je dugo podržavao talibane, koji su, također, imali povremenu podršku Irana i Rusije. U Kongoanski građanski rat, jedan od najkrvavijih sukoba od Drugog svjetskog rata, bilo je umiješano devet zemalja i 25 pobunjeničkih grupa.

Autor članka smatra kako je rasprostranjenost posredničkih ratova lako razumljiva, jer ovakva vrsta rata omogućava jeftinu intervenciju i iziskuje malo troškova koji se raspoređuju na svaku snagu i svaku državu koja učestvuje u borbi. S obzirom na to da je jeftiniji, proxy rat je i politički prijatniji – veoma mali broj Amerikanaca zna da njihova država bombardira Libiju, a kamoli koju miliciju konkretno podržava u svemu tome.

Dodaje da je korištenje posredničkih ratova rijetko spoljnopolitičko sredstvo koja izgleda odgovara pristupu Donalda Trumpa i Baracka Obame u spoljnoj politici. Uprkos svim razlikama, oba predsjednika su bila skeptična po pitanju većeg raspoređivanja američkih vojnika, bez obzira na sva njihova obećanja da će se boriti protiv terorizma.

Usmjeravanje borbe

Bez obzira na mnoge prednosti, posrednički ratovi su često razočaravajući za svoje sponzore. Umjesto da budu zahvalni i poslušni, lokalne skupine boraca često biraju da idu svojim putem i ostvaruju vlastite interese dok dobijaju novac i podršku. Njihova kompetentnost je često minimalna, a brutalnost ne poznaje granice. Pojedini čak znaju uvući i svoje pretpostavljene gospodare u neželjene intervencije.

I pored toga, posrednički ratovi ne nestaju, a Sjedinjene Američke Države moraju držati širom otvorene oči kada koriste proxy ratove i kada se bore protiv njih. Posrednici su često haotični i skuplji nego što se to čini.

Posrednički rat se javlja kada velika sila podstiče ili igra glavnu ulogu u podršci i usmjeravanju borbi u nekoj zemlji, međutim, sama učestvuje u malom dijelu borbenog djelovanja. U praksi, posrednički rat je kao spektar, a u sukobu se često mijenja ravnoteža između snaga države sponzora i posrednika.

Podrška posredniku u ovakvoj vrsti rata često navodi i druge zemlje da pruže podršku svom favoritu, što dovodi do pogoršanja sukoba. Takav je slučaj, primjerice, u Libanu gdje se godinama mogu vidjeti Iran, Irak, Saudijska Arabija, Izrael, Sirija i druge sile koje redovno interveniraju i podržavaju rivalske frakcije. To povećava nezavisnost posrednika te postoji prijetnja od njihove transformacije u druge sile ako osjete da im je uskraćena podrška.

Izvor: Agencije