Shvatanje dogovora s Iranom: Šta, zašto i šta je sljedeće?

Američki predsjednik Donald Trump povukao se iz iranskog nuklearnog sporazuma i sprema obnavljanje sankcija Iranu.

Trump je u utorak rekao da je sporazum, sklopljen u vrijeme njegovog prethodnika Baracka Obame, bio “kvaran u srži” te da bi doveo do utrke u nuklearnom naoružanju na Bliskom istoku.

Ovo je dosad poznato:

Šta je iranski nuklearni sporazum?

Nuklearni sporazum, poznat i kao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja, međunarodni je sporazum po kojem se razmjenjuju iranske nuklearne ambicije za ublažavanje međunarodnih sankcija.

Šest država (Kina, Francuska, Rusija, Velika Britanija, SAD i Njemačka) i Evropska unija 14. jula 2015. pristalo je ukinuti sankcije nametnute Iranu, čime je ta država dobila veći pristup globalnoj ekonomiji.

Zauzvrat, Iran je pristao na korake ka obustavljanju svojih nastojanja da napravi nuklearnu bombu. Iranski kapacitet za obogaćivanje uranija, stepen obogaćenosti sirovine i njegove količine bili su ograničeni na određene mjere.

Prije sporazuma Iran je imao približno 20.000 centrifuga; prema sporazumu, nije mogao imati više od 6.104 centrifuge starijih modela na dvije provjerene lokacije. Centrifuge se koriste za obogaćivanje uranija.

Iran je modifikovao reaktor s teškom vodom Arak, tako da on ne može više praviti ili obrađivati plutonij za oružje. Umjesto toga pogon bi trebao biti “mjesto mirnodopskog medicinskog i industrijskog nuklearnog istraživanja”.

Iran je pristao obustaviti obogaćivanje uranija na lokaciji Fordow i pogon promijeniti u centar za istraživanje izotopa. Također je pristao dozvoliti inspekcije ključnih nuklearnih pogona, koje bi izvršila Međunarodna agencija za atomsku energiju kako bi se osiguralo ispunjavanje dogovorenoga.

Prije sporazuma vjerovalo se da je Iran dva ili tri mjeseca daleko od kapaciteta za pravljenje nuklearne bombe. No, nakon sporazuma sada mu treba godina da napravi oružje.

Još ima kontroverzi u vezi s nekim dijelovima sporazuma. Restrikcije na iranske centrifuge ukinule bi se nakon osam godina, a 15 godina kasnije bile bi ukinute i restrikcije za obogaćivanje uranija i veličine rezervi rude. Neki kritičari smatraju da bi bilo moguće da se Iran vrati na nuklearni put sredinom 2020-ih.

Iran je, također, dogovorio eventualno ukidanje embarga na uvoz i izvoz konvencionalnog oružja i balističkih projektila, što je, također, izazvalo kritike.

Zašto je Trump odustao?

Trump kaže da je Iran kršio duh sporazuma, tvrdeći da ta država nije saveznik i da je radila protiv američkih interesa na Bliskom istoku.

“Iranski režim podržava terorizam i izvozi nasilje, krvoproliće i haos širom Bliskog istoka. Zato mi moramo okončati nastavak iranske agresije i nuklearnih ambicija. Oni nisu ispunili duh sporazuma”, rekao je on u oktobru 2017.

Američki predsjednik također ne želi da restrikcije dogovorene sporazumom – kao što su obogaćivanje uranija i korištenje centrifuga – imaju datume okončanja.

Trump je istakao mogućnost pregovora s Iranom o novom dogovoru.

“Ističem dva moguća puta naprijed: ili da se poprave užasne greške u sporazumu ili će se Sjedinjene Američke Države povući”, rekao je u januaru.

Predložio je nove restrikcije za iranski program balističkih raketa, obimnije inspekcije nuklearnog programa i uklanjanje vremenskih ograničenja za restrikcije za obogaćivanje uranija i centrifuge.

Šta za Iran znači povlačenje iz sporazuma?

Trenutni utjecaj odluke jest da SAD može ponovo uspostaviti sankcije koje je ukinuo Iranu.

Na dokumentu o vođenju, koji ima deset stranica, ministarstva finansija i države objašnjavaju da uvođenje sankcija može biti završeno kroz dva perioda.

Prvi će biti okončan 6. augusta 2018. i sankcije nametnute dotad odnosile bi se na kupovinu ili narudžbu iranskog državnog duga i aktivnosti vezane za iransku kupovinu komercijalnih letjelica i usluga, izvoz tepiha i hrane u SAD te razmjenu zlata i plemenitih metala.

Drugi period okončava se 4. novembra 2018. i donijet će sankcije industrijama kao što su izvoz brodovima, nafta, petrohemija i energetski sektor. SAD će ponovo nastojati umanjiti iransku prodaju sirove nafte.

SAD je jedina država koja se povukla iz sporazuma; Iran, Kina, Francuska, Rusija, Velika Britanija i Njemačka još su u njemu i njihovo daljnje slaganje može značiti da američke sankcije neće imati željeni efekt.

Ako dogovor propadne, Iran bi možda trebao od početka pokrenuti nuklearni program. Navodi da bi se brzo vratio njegov kapacitet obogaćivanja uranija, ali bi ga to izolovalo od Evrope.

Šta se događa s iranskom naftnom industrijom?

Iran je treći najveći izvoznik sirove nafte u Organizaciji izvoznika nafte (OPEC), iza Saudijske Arabije i Iraka.

Tokom posljednje runde sankcija iranska proizvodnja pala je na milion barela dnevno, no ta se država vratila na veliku scenu izvoznika nakon ukidanja sankcija u januaru 2016.

Otad je Iran povećao svoju proizvodnju na 3,81 miliona barela dnevno u martu 2018, što je gotovo četiri posto globalne količine. Njegov izvoz sirovine bio je u prosjeku dva miliona barela dnevno u periodu januar-mart.

Kad je Trump napustio sporazum, cijene nafte porasle su za više od tri posto u srijedu, navodi Reuters.

Iran je, također, veliki opskrbljivač rafinerija u Aziji. U Kini, najvećem pojedinačnom kupcu iranske nafte, u Šangaju su cijene postigle najviše iznose u dolarima od pokretanja berze.

Izvor: Al Jazeera