Rover za Mjesec testiran u pustinji Katara
Tim njemačkih naučnika je utvrdio da je katarska pustinja idealno okruženje za testiranje prototipa rovera za Mjesec, vozila koje bi se kretalo po Zemljinom satelitu.
Kompaktni rover na solarnu energiju je razvio tim “The Part-Time Scientists”, odnosno “Honorarni naučnici”, koji učestvuju u takmičenju Google Lunar X-Prize, na kojem se 16 timova nadmeće za nagradu od 30 miliona dolara.
Za osvajanje milionske nagrade, tim mora voziti svoj rover 500 metara na površini Mjeseca i na Zemlju poslati videosnimak visoke rezolucije.
S obzirom na visoke cijene lansiranja raketa, ulozi su visoki, tako da je imperativ da se osigura da je rover spreman za izazove na površini Mjeseca.
Rover je već preživio naporne laboratorijske testove, ali je ovo prvi put da se suočio sa prirodnim ekstremima pustinje.
“Pijesak u pustinji je različitiji od onog što smo očekivali”, objasnio je Robert Bohme, generalni direktor The Part-Time Scientistsa.
“Identificirali smo najmanje tri različita profila površine za testiranje.”
Neočekivana otkrića
Ove razlike u teksturama površine omogućavaju timu da procijene kako dobro rover može da manevrira, što je dovelo do nekih neočekivanih otkrića.
“Rover se puno bolje penje uz padine kada ide unazad, nego kada se kreće unaprijed”, kazao je Karsten Becker, vozač rovera.
“Ovo je nešto što ćemo dodatno istražiti kada budemo analizirali sve podatke u našoj laboratoriji u Berlinu.”
Koristeći specijaliziranu infracrvenu kameru su uspjeli da promatraju kako roverovi točkovi napravljeni korištenjem 3D printera apsorbiraju toplinu iz tla i prebacuju je u unutrašnje pogonske motore.
Otkrili su da aluminijski točkovi predaju toplinu unutrašnjoj elektronici brže od očekivanog, ali unatoč postizanju temperature od gotovo 52 stepena Celzijusa, nijedna elektronska komponentna nije zakazala.
Daljnje analize rezultata će omogućiti timu da optimizira rover prije nego što bude poslan na Mjesec, čemu se tim nada da bi moglo biti krajem 2017. ili početkom 2018. godine.
Usavršavanje rovera je samo dio izazova sa kojim se suočavaju timovi.
Osiguravanje mekanog slijetanja na površinu Mjeseca također zahtijeva značajan rad.
Novi izazovi
Kako bi savladali taj izazov, članovi The Part-Time Scientistsa su dizajnirali autonomni modul za slijetanje kako bi dopremili rover na Mjesec.
Svemirska letjelica ALINA također ima pogonski sistem koji će iz Zemljine orbite transportirati rover i modul za slijetanje na Mjesec.
Osim što ALINA ima kapacitet da transportira dva rovera na Mjesečevu površinu, letjelica može ponijeti i do 20 kilograma dodatnog tereta na Zemljin satelit.
To znači da tim može transportirati opremu potrebnu za vršenje niza eksperimenata na lunarnoj površini.
Članovi tima se nadaju da će njihovi dizajni osvojiti Google Lunar X-Prize takmičenje, ali i da će omogućiti komercijalno održivu opciju za lunarnu nauku.
Ako uspiju sniziti troškove povezane sa lunarnom naukom, onda ona možda neće biti ograničena samo na nacionalne svemirske agencije, nego bi je također mogli koristiti i univerziteti kao sredstvo za inspiriranje naredne generacije svemirskih naučnika.
Izvor: Al Jazeera