Umjetnost kao terapija za mlade azilante
Alijev put od Afganistana do azila u Njemačkoj nije bio lagan. Sedamnaestogodišnjak, koji je ostao bez roditelja, dvije godine je spavao u javnim toaletima te zarađivao za život od svoje pete godine.
Trauma rata i dugog putovanja do azila i dalje opsjeda tinejdžera. Dokaz o patnji koju je proživio tokom djetinjstva je prikazanu formi slika okačenih na zidu njegove sobe.
“Moj život do ovog trenutka je bio ispunjen veoma negativnim događajima”, rekao je Ali za Al Jazeeru.
Osjećanja na slikama
“Niko mi nije pomogao u Iranu, ili u nekoj drugoj zemlji u kojoj sam bio.”
“Ti događaji me proganjaju, tako da pokušavam iskazati svoja osjećanja slikama.”
Ali iskazuje svoja osjećanja na platnu [Al Jazeera]
Prije samo pet sedmica je Ali potiskivao emocije i misli vezane za njegovu traumatičnu prošlost, ali sada ih iskazuje na platnu.
Stotine hiljada djece izbjeglica prošle godine su primljene u Njemačku, u okviru Vladine humanitarne politike otvorenih vrata. Iako su mnogi pretrpjeli traume, većina ne dobija vrstu pomoći kakva se nudi u Saarbrueckenu.
Važna je integracija
Psihoterapeutkinja Andrea Dixius vjeruje da je okruženje na institutu ključ za uspjeh terapije.
“Ova djeca trebaju okruženje koje će pomoći da se pokaže ko su oni doista”, rekla je Dixus. “Ne treba na sve njih gledati kao potencijalne počinitelje nasilnih djela.”
“Važno je integrirati ih i pomoći im u tome.”
Izvor: Al Jazeera