Sirotinjska četvrt – novi simbol Haitija

Politička nestabilnost na Haitiju utječe na pokušaje da se ublaže posljedice potresa koji je tu otočku zemlju pogodio 2010. godine. Međunarodna zajednica obećala je milijarde dolara za obnovu, ali tisuće Haićana i danas žive u teškim uvjetima.

Corail Cesselesse, kamp za raseljene u potresu, trebao je biti model. No, šest godina nakon katastrofe on nije ono što se stanovnik kampa Louisno Cotin nadao da će biti.

“Ne znam, možda su potrošili novac na druge stvari. Kad pada kiša, uništi nam odjeću i hranu. Život u kampu je vrlo težak”, kaže Cotin.

‘Živimo kao u pustinji’

Kamp se nalazi 18 kilometara od glavnog grada Port-au-Princea. Njegovi stanovnici kažu da su poplave česte. A kada nema padalina, toliko je suho da je doći do vode veliki izazov. Ako nema nikoga, ne mogu puštati vodu.

“Živimo kao u pustinji, bez vode”, svjedoči Cotin.

Mnogi smatraju da je Corail Cesselesse, umjesto da bude simbol novog Haitija, postao njegova najveća sirotinjska četvrt.

“Vlada Haitija i međunarodna zajednica željeli su pretvoriti Corail u kamp za 10.000 ljudi. Ali, kad se čulo za njega, tisuće su došle ovamo. Procenjuje se da u kampu trenutačno živi 100.000 ljudi, svi u užasnim uvjetima”, izvještava iz kampa reporterka Al Jazeere Teresa Bo.

Samo su dva od četiri sektora izgrađena. Većina živi kao Anesta Dieunane – u sedmom je mjesecu trudnoće i živi u straćari.

“Pogledajte u kakvim uvjetima živimo… U potresu sam izgubila kuću i morala doći ovamo”, kaže Anesta.

Haićani i strani kritičari kažu da je kamp primjer svega što je krenulo naopako u procesu obnove Haitija.

Nestale milijarde dolara

“Deseci nevladinih organizacija došli su ovamo zbog obnove. Ali, nikad nisu čuli što Haićanima treba. Potpuno su ignorirali državne institucije. Svi su znali da ne treba graditi kamp na mjestu na kojem se nalazi Corail”, navodi ekonomist Camille Chalmers.

Međunarodna zajednica je nakon potresa Haitiju obećala više od deset milijardi dolara za pomoć u obnovi. Ali, veliki dio tog novca nikad nije stigao.

“Mnogo novca je obećano ovoj zemlji, ali stiglo je samo 60 posto. Značajan dio toga nestao je u sustavu”, kaže Helene Mauduit iz nevladine organizacije Poduzetnici svijeta.

Zbog toga su mnogi ovdje izgubili nadu – postali su simbol teškoća s kojima se humanitarne organizacije susreću kad pokušavaju pomoći ljudima poput njih.

Izvor: Al Jazeera