Assad i Šojgu: Ko je vođa, a ko sljedbenik?

Piše: Mohammed Knas

GAZIANTEP – Ranije ovog mjeseca sirijski predsjednik je u obraćanju pred Parlamentom rekao da „će Halep biti groblje na kojem će biti pokopani snovi turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana“. 

Tada je Assad izgledao kao predsjednik i vojni lider koji upravlja bitkom u svojoj zemlji, a tako su ga, u najmanju ruku, predstavljali službeni i mediji lojalni vlastima.

Međutim, prizor prilikom prijema ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua i njegove pratnje odražava sasvim drugačiju sliku. Sirijski predsjednik izražava čuđenje ovom posjetom te je izjavio kako nije bio upućen u to koja ličnost dolazi, što se vidi u prilogu koji je sažetak priče između ova dva saveznika.     

Službeni mediji sirijskog režima isjekli su ton na snimku te ga emitirali s dva kratka titla. Međutim, ruski mediji su objavili videosnimak sa zvukom „što je izgledalo kao blamaža sirijskog režima“, prema riječima posmatrača.

Ruski mediji su objavili kako je Šojgu obavio inspekcijski obilazak ruske vojne baze Hmejmin u Latakiji i ruskog protuavionskog raketnog sistema S-400.

Poruka Irancima

Osvrćući se na posjetu, član opozicionog Sirijskog nacionalnog vijeća Khateb Badle smatra da prizor Assada pred ruskim ministrom odbrane održava povredu sirijskog nacionalnog suvereniteta „što privlači dominantne snage sa svih strana“.

Smatra da cijeli ovaj prizor pokazuje ko je vođa, a ko sljedbenik, te podsjeća na likove „Don Kihota i njegovog štitonoše Sanča Panse u poznatom djelu“. Dodao je da „je Assad već ranije imao ovakav susret sa Rusima, kada su ga dovukli u Moskvu u teretnom avionu, nakon čega ga je ruski predsjednik Vladimir Putin posjeo ispred sebe. I tada je na sceni bilo primjetno potpuno odsustvo upućenosti sirijskog režima u ono što se dešava.

Khateb smatra kako ruska posjeta šalje poruku Iranu da ne mogu činiti ništa na terenu bez zračne podrške Rusije te da se Bashar al-Assad neće naći izvan njihovog okrilja, dok se sirijski predsjednik bori da opstane na bilo koji način.

Također, smatra da Amerika daje svoj blagoslov ruskom napredovanju u Siriji na račun Irana, rekavši kako će Washington i Moskva na kraju puta izbaciti Assada iz igre.

Kaže da se Assad čvrsto drži ruske uloge s obzirom na snagu koju ova država ima na terenu, bez obzira na to što je svjestan da bi ga se oni mogli odreći.

Međutim, prema mišljenju Badleja, Assad se više oslanja na Irance i vjeruje da će oni i dalje biti uz njega, stoga se čvrsto drži i te strane, iako je svjestan opasnosti koju nosi njihov projekt u Siriji.

Vojni stručnjak, pukovnik Adib al-Alaiwi skrenuo je pažnju na to da je posjeta uslijedila u isto vrijeme kada Jaish al-Fath, jedinice u sastavu sirijske oružane opozicije, ostvaruju napredak na južnoj periferiji grada Halepa, gdje su Hezbollahove snage pretrpjele strašne gubitke koji se smatraju najvećim još od početka njihove intervencije u Siriji, kao i iranske milicije na čelu s elitnom 65. brigadom. 

Na taj način, prema procjenama Al-Alaiwija, Rusija želi poručiti Iranu: “Ovo je vaša sudbina bez naše zračne podrške.”

Polaganje računa

Dodaje kako se Rusi prema Basharu al-Assadu počinju ophoditi kao prema svom vojnom zapovjedniku, a ne kao prema političaru i predsjedniku jedne države. To se vidi „iz načina na koji sirijski predsjednik sjedi pred ruskim ministrom odbrane, baš kao da polaže neke račune ili je izveden na ispitivanje. Ministar ga saslušava dok ispred sebe drži papire, s desne strane mu sjedi zapisničar, a s lijeve prevodilac, a predsjednik Assad sjedi ispred njega i opširno govori. 

Al-Alawi smatra da je posjeta ruskog ministra uslijedila kako bi se okončalo pitanje konkurencije dva saveznika sirijskog režima (Irana i Rusije) kada je riječ o podjeli utjecaja u Siriji.

Ayman Mohammed, direktor informativne mreže Baladi News, ističe da su ruski mediji nastojali emitirati videosnimak bez bilo kakve montaže te pokazati zbunjenost Bashara al-Assada. Dodaje da ono što se dogodilo više liči na „poziv na razgovor, nego na posjetu.“

Skrenuo je pažnju na to da je Assad sjedio za pravougaonim stolom, dok ministar sasvim ravnopravno sjedi ispred njega. Kaže kako bi, prema protokolu, „ministar kao gost trebao sjediti s lijeve strane predsjednika, a predsjednik u pročelju.“  

Izvor: Al Jazeera