Pismo izbjeglicama: Znam, nije lako napustiti domovinu
Izvor: CARE
Lijepa riječ ponekad je dovoljna da izbjeglici da do znanja da nije zaboravljena.
Šesnaestogodišnja Sajeda, izbjeglica iz Sirije u Jordanu, nedavno je primila pismo od Amerikanke koju ne poznaje, 87-godišnje Helge Kessel, koja je i sama nekada bila izbjeglica.
„Zbog nje sam osjetila da postojim. Iako je nisam upoznala, ona sada igra bitnu ulogu u mom životu“, kaže Sajeda.
Humanitarna organizacija CARE pokrenula je akciju slanja pisama i paketa sirijskim izbjeglicama.
Poruke nade pišu ljudi koji su nekada bili izbjeglice.
Helga Kessel, rođena u Njemačkoj, s majkom je pobjegla iz Berlina u Bavarsku nakon što je njen otac ubijen u bombardovanju.
Vozom otišla u nepoznato
Tamo je, krajem Drugog svjetskog rata upoznala svog sadašnjeg muža, Lea, u to vrijeme američkog vojnika.
Leo se vratio u SAD da studira, ali je Helgi slao pisma i pakete pomoći uz pomoć organizacije CARE, u vrijeme kada njena porodica nije imala šta da jede.
Godine 1948, Helga je emigrirala u SAD, gdje se udala za Lea.
Vođena idejom da su lične konekcije ljudi bitan faktor preživljavanja, CARE je spojio pet nekadašnjih izbjeglica sa petero sirijske djece koja žive u izbjeglištvu u Jordanu.
Baš kao i Sajeda, Helga Kessel imala je 16 godina kada je pretrpanim vozom otišla u nepoznato.
„Kada ste tako mladi, želite živjeti običnim životom. Zastrašujuće je kada vam to preko noći oduzmu“, prisjetila se ona u intervjuu za američki PBS.
U pismu Sajedi, koja u Jordanu živi s majkom, dvije mlađe sestre i dva mlađa brata, Helga je napisala da razumije kroz šta mlada Sirijka prolazi.
„Rekla sam joj da ne odustaje i da bude hrabra, da se ne boji budućnosti. I da se raduje svakom novom danu. Čak i u užasnim okolnostima, da pomisli na nešto čemu se može radovati svakog dana.“
Helga je napisala: „Nikad nije lako napustiti domovinu. Uvijek se sjećaj lijepog i raduj se onome što budućnost može donijeti. Uvijek je teško prilagoditi se životu u drugoj državi – ja to znam!“
Izvor: Al Jazeera i agencije