U Južnoj Koreji liječe ovisne o mobitelima

Pametni telefoni i računari neizostavan su dio života. Južna Koreja bilježi najbržu stopu rasta ovisnika o tehnološkim pomagalima. Problem je narastao do te mjere da Vlada otvara centre za liječenje ovisnosti.

U jednoj od tehnološki najnaprednijih država svijeta nema mnogo mjesta bez pristupa internetu. Među njima je jedna seoska škola u koju svakih nekoliko sedmica dolazi nova grupa mladih. Ondje su bez telefona i kompjutera. Ohrabruju ih da čitaju, igraju igre i druže se u stvarnom svijetu, umjesto u virtualnom.

“Ovdje shvataju da mogu živjeti bez pametnih telefona. Vjerujemo da mogu naučiti samokontrolu”, kaže direktor Centra za odvikavanje Shim Yong-chool.

Šok-terapija

Tretman traje do četiri sedmice, dječaci se razdvajaju od djevojčica i svako od njih prolazi i individualno savjetovanje. Na grupnim terapijama ohrabruju se da razmišljaju o karijeri i planovima za budućnost.

Yoon Jang-won (16) kaže kako je po 12 sati dnevno provodio na telefonu, igrajući igre i dopisujući se. Čak i sada, nakon dvije sedmice provedene u centru, priznaje kako mu nedostaje mobitel.

“Pred spavanje bih volio uzeti telefon. To je vrijeme za to. Javlja mi se želja. No, budući da živimo zajedno, mogu bez njega”, ističe.

Međutim, ponekad zna da dođe i do napetosti. Yoona su morali razdvojiti od jednog kolege. Prvih dana javlja se ovisnička kriza, što može dovesti do agresivnosti, neki su čak pokušali i pobjeći. Zaposleni u centru obično hodaju s njima sve dok se ne umore, potom se zajedno vrate u centar, javlja  reporter Al Jazeere Harry Fawcett.

“Riječ je o šok-terapiji. Prekidanje svih veza s internetom na nekoliko sedmica. Pitanje je može li se postignuti efekt očuvati nakon što se ova djeca vrate kućama”, dodaje.

Neke nove vještine

Uspjeh osoblja uveliko ovisi o roditeljima koji kažu kako su neki od njih odlučni u namjeri da nešto promijene. Drugi na kamp gledaju kao na vrtić – neki čak obećavaju djeci kako će im nakon tretmana kupiti novi telefon.

“Ne očekujemo od njih da više nikad ne koriste internet ili pametni telefon. Žive u okruženju gdje je to nemoguće. Očekujemo da to nauče raditi umjereno”, govori Shim Yong-chool.

Djeca u Južnoj Koreji obično odrastaju sama. Veliki pritisak im je da ostvare dobar uspjeh u školi, dok roditelji naporno rade. U ovom kampu mogu naučiti neke nove vještine, ali će se opet vratiti u uvjete u kojima su i stekli ovisnost.

Izvor: Al Jazeera