‘Prljave djevojke’ pomažu izbjeglicama

Na grčkom otoku Lezbos grupa entuzijasta istovremeno reciklira odjeću, štedi novac i pomaže izbjeglicama.

Mokru i odbačenu odjeću i pokrivače koje izbjeglice ostavljaju iza sebe po dolasku na otok, ti ljudi skupljaju, peru i distribuiraju dalje kao pomoć.

„Duž obala Lezbosa dokazi o opasnostima na putu izbeglica. Na stenama ostaci probušenih čamaca i po koja guma za spasavanje. Donedavno, ovo kamenje prekrivala je zaboravljena odeća i ćebad, a sada su na drugom mestu“, izvještava reporter Al Jazeere Marko Subotić. 

Oprana, složena i spremna da bude poslana onima kojima je najpotrebnija.

Prije šest mjeseci Alison Terry-Evans počela je skupljati odjeću i deke koje su izbjeglice ostavljale iza sebe kada su se iskrcavale sa čamaca ili brodova. Odlučila je da sve opere, popegla i vrati onima koji su bez ičega stigli na Lezbos.

„Nema razloga da se baca dobra odjeća. Deke koje smo sačuvali i poslali UNHCR-u uštede milion eura, u suprotnom morali bi kupovati nove“, kaže.

Posao bez ikakve zarade

Svoju organizaciju je nazvala Prljave djevojke. Rozi letak nalijepljen je svuda na Lezbosu, kako bi svi znali da odjeća nije za bacanje.

„U početku, volonteri nam nisu pomagali, jer je rečeno da svu odjeću bacaju. Ponekad smo se morali otimati s njima, ali vremenom je postao običaj na Lezbosu da se pronađena odjeća i deke sačuvaju, a mi sve operemo i vratimo“, objašnjava.

Od ovog posla Alison nema nikakvu zaradu. Troškove pranja plaćaju privatni donatori, dok se dijela zarade odrekao i vlasnik perionice.

„Vidio sam Alison kako pokušava sve ovo uraditi kod svoje kuće. Kao da je sve mogla sama. Rekao sam joj: ‘Ne budi luda, ja imam čistionicu, zašto ne bismo oprali kod mene?’ Ona je skupljala odjeću, nosila je svojoj kući, prala i vraćala suhu. Svakog dana, u jednom džaku. Pitao sam je: ‘Koliko toga možeš uraditi sama?’ Tako smo počeli“, prepričava Panagiotis Milonas, vlasnik čistionice.

Ključ od kuće u bačenoj odjeći

Da nije bilo Alison, 100 tona odjeće završilo bi na deponiji. Među njima bili bi i lični predmeti, koje su izbjeglice zaboravljale u odjeći.

„Posebno upečatljiva stvar koju sam pronašla bio je ključ od kuće. Ta osoba nikad neće… Sve ovo je suviše dirljivo. Ovo nisu samo stvari, ovo su ljudi“, kaže kroz suze.

Na plaže Lezbosa mjesecima sa turske obale pristižu izbjeglice. U posljednjih godinu dana njih pola miliona došlo je na otok Lezbos, obično mokri do kože.

Sada, zahvaljujući ideji Alison, i neki novopridošli dobit će suhe čarape, jaknu ili deku.

Izvor: Al Jazeera