Grčki par primio u dom 18-članu izbjeglu porodicu

Stotine izbjeglica napustile su Idomeni i putničkim autobusima otputovale za Atinu. U kampu ih ipak i dalje ima između 12 i 14 hiljada, jer nove stalno pristižu.

Osim humanitarnih organizacija, o njima brine i lokalno stanovništvo. Ekipa Al Jazeere posjetila je porodicu Tombulidis koja je vrata svog doma otvorila Sirijcima u nevolji.

Nakon 24 dana u blatu i vodi do koljena, djeca se konačno mogu igrati na suhom i sa pravim igračkama. Sada se ne prestaju smijati.

Njihov otac priča kako su pobjegli od rata u Siriji. Iz Turske su prešli u Grčku i planirali da nastave ka Njemačkoj. Umjesto toga, ostali su zaglavljeni u Idomeniju.

„Iznenada nam je došao čovjek i rekao kako jedna grčka porodica želi da nas ugosti. Stvarno ne znam odakle se taj čovjek pojavio. Kao da je pao s neba. Možete zamisliti da se nismo tuširali i imali normalne životne uslove 22 dana i onda se odjednom nađete na ovakvom mjestu“, rekao je Abdurahman, izbjeglica iz Sirije.

Čovjek koji se pojavio bio je Aleksandros. On i supruga primili su osamnaestočlanu porodicu iz Sirije u svoj dom. Ponudili su im da ostanu koliko god žele. Dok priprema ručak za 18 osoba, Domaćica Despina se smiješi.

„Osjećaj je dobar, zaista dobar“, rekla je Despina Tombulidis, stanovnica sela Pefkodasos.

„Tri puta smo bili u kampu u Idomeniju. Situacija je strašna, nisam je mogao podnijeti. Vidio sam djecu, bebe, cijele porodice u šatorima na kiši i hladnoći“, navodi Alexandros Tombulidis.

Alexandros se plaši da bi takva situacija mogla potrajati.

„Pitam se je li ovo Evropa. Ako ih žele tako nazivati, moraju vidjeti kako se prema ovim ljudima ophode. Moraju odlučiti hoće li biti Evropljani ili ne. Moraju pronaći humano rješenje za dramu ovih ljudi“, smatra on.

„Brojne druge porodice nisu bile te sreće da ih neko ugosti. Vise od 13 hiljada ljudi i dalje je ovde u neformalnom tranzitnom kampu u Idomeniju. Solidarnost i dobra volja stanovnika okolnih mesta u Grčkoj ipak stiže i do njih“, javlja reporterka Al Jazeere Nataša Kovačev.

Volonterske akcije pomoći

Grigoris je donio garderobu, hranu i druge potrepštine, i nije jedini.

„Ovo su prikupili obični ljudi koji su na TV-u vidjeli da ljudi pate i željeli su im pomoći. Mnogi prijatelji donijeli su stvari“, rekao je Grigoris iz Soluna.

Na drugom kraju kampa mobilna klinika. Poslije kišovitih dana, mnogo je onih koji traže pomoć ljekara. Za sada uglavnom zbog povišene temperature i prehlade, kaže jedan od ljekara volontera.

„Ovdje smo jer je potrebna naša pomoć. Mi smo ljekari volonteri iz raznih dijelova svijeta“, navodi Nick Sorshe, ljekar volonter.

“Došli smo u kamp kako bismo pomogli rad većih klinika koje postoje unutra, ali obilazimo i manja utočišta na benzinskim pumpama i slično”, dodaje Nick Sorshe.

U blizini granice takvih mjesta je mnogo, u tim divljim kampovima, za razliku od Idomenija, nema nikakve organizovane pomoći.

Izvor: Al Jazeera