Bol i ožiljci sjećanja na gubitke u cunamiju

U Japanu je obilježena peta godišnjica zemljotresa i cunamija koji su odnijeli više od 18.000 života. Minuta šutnje održana je tačno u 2:46, u trenutku kada je došlo do zemljotresa.

U Natoriju, ovo je praktično jedino uzvišenje, brežuljak podignut prije 96 godina kako bi stanovnici tog priobalnog grada mogli uživati u pogledu na more. Pet godina nakon cunamija, postao je mjesto sjećanja.

Snimci iz zraka, napravljeni upravo iznad Natorija i emitirane uživo, prvi su pokazali razmjere katastrofe koja je pogodila Japan. Upravo na tom mjestu 950 osoba je izgubilo život, a blizu 18.500 je stradalo širom Japana.

„Sve što je ovdje ostalo od zbijenih kuća tek je poneki temelj. Val je jednostavno zbrisao cijelu četvrt. Na vrhuncu, bio je čak dva metra viši od umjetnog brežuljka”, javlja reporter Al Jazeere Harry Fawcett.

Tačno u 2:46 okupili su se na brežuljku kako bi obilježili trenutak kad se zemljotres desio.

Na udaljenosti od 150 kilometara sjeverno, u Rikuzentakati, druga zajednica je na isti način obilježila nemili trenutak.

„Još su prisutni bol i ožiljci. Još je mnogo onih koji ne uspijevaju krenuti ispočetka“, rekao je Yashichi Yanashita, stanovnik Rikuzentakate.

U državnom memorijalnom centru u Tokiju, slične riječi japanskog cara i poruka onima koji su bili prisiljeni napustiti domove zbog nuklearne katastrofe u Fukushimi.

„Ulažu se napori da se stanje poboljša, ali srce mi se slama kad pomislim na sve koji se još ne mogu vratiti kući”, kazao je japanski car Akihito.

Premijer je obećao intenziviranje napora vezanih za obnovu, koja uveliko traje u brojnim oblastima. Ali u velikim dijelovima zabranjenih zona u Fukushimi malo toga se promijenilo.

Borba sa kontaminacijom se nastavlja

U samom postrojenju, svakog dana je 400 novih tona kontaminirane vode, koju radnici pokušavaju pohraniti i preraditi.

Takashi Ota opskrbljuje radnike u Fukushimi. Kaže da su radovi usporeni zbog nedostatka ljudi spremnih da obavljaju taj posao, iako su uslovi bolji nego u sedmicama nakon katastrofe.

„Tada sam najviše osjećao nervozu. Kad sam došao u postrojenje, mislio sam da će mi ranije iskustvo pomoći, ali sve vrijednosti i pravila koja sam slijedio postali su nevažni. Postrojenje je bilo poput ratne zone, a to me je šokiralo”, rekao je Takashi Ota, bivši radnik u Fukushimi.

U Natoriju, obnova se odvija polako, grade se viši zaštitni zidovi i podižu umjetna uzvišenja kako bi se minimizirala šteta od budućih valova.

Ali ožiljci ne nestaju. Dan sjećanja i zajedništva može donijeti djelimičnu utjehu, ali je i podsjetnik na to koliko su izgubili prije pet godina.

Izvor: Al Jazeera

 


Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO