Brojna djeca izbjeglice putuju bez pratnje

Među brojnim izbjeglicama nalazi se i veliki broj maloljetne djece koja bježe od rata i progona te putuju uglavnom sami.
Većina ih stiže preko Grčke, gdje neuređeni sustav traženja azila usporava napore da im se pomogne.
Smješteni su u dva privremena skloništa za maloljetnike bez pratnje. Na grčkom otoku Lezbosu trenutačno je njihov dom.
Samo najugroženija kategorija tu se zadržava. Ostali se nalaze u strogo čuvanim centrima koje neki nazivaju zatvorom.
“Kada dođu ovdje, sretni su da su napustili zatvor. Sada se nalaze u normalnoj kući punoj boja, igračaka i drugih stvari”, ukazuje psiholog Greg Kavarnos.
Djeca, od kojih većina dolazi iz Afganistana, pričaju o stotinama prijeđenih kilometara od svojih domova do turske obale. Govore o spavanju na otvorenom prije nego što su se priključila drugima u prelasku na Lezbos.
Većina djece koja bez pratnje stiže u Grčku prepuštena je sama sebi.
“Mnogi od njih, nažalost, ne žele se identificirati. Predstavljaju se kao odrasli jer u suprotnom misle da će to usporiti njihovo putovanje. Prikazuju neke osobe koje putuju s njima kao zaštitnike, ali to nije točno”, objašnjava Boris Češirkov iz UNHCR-a.
Grčka ih ne može zadržati
“Djeca izbjeglice bez pratnje mogu predati zahtjev za azil u Grčkoj, gdje mogu ostati dok ne napune 18 godina. Međutim, zbog duge financijske krize ovdje, nije izgledno da će dobiti odgovarajući smještaj, obrazovanje i socijalnu zaštitu. Stoga, većina ih se želi prebaciti u neku drugu europsku zemlju”, javlja reporter Al Jazeere Mohammed Adow.
To čine zbog pritiska roditelja i krijumčara da bi nastavili putovanje prema sjeveru Europe, dok Grčka nema ni želje, ni mogućnosti da ih zadrži.
“Ukoliko država želi da oni ostanu ovdje, moraju osigurati prihvatljive uvjete. Trebaju dostići kvalitetnu socijalnu i ekonomsku razinu. Dobro je poznato da Grčka ne može pomoći čak ni svojim državljanima”, podsjeća psiholog Kavarnos.
Humanitarne agencije upozoravaju kako su djeca bez pratnje izložena riziku da ih krijumčari iskoriste i zloupotrijebe.
“Krijumčari čine tri stvari s maljoljetnicima: prva je trgovina organima, zatim ropstvo i na kraju seksualno iskorištavanje”, upozorava humanitarna radnica Lora Papa.
Najveći izazov za socijalne radnike je uvjeriti djecu da slijede legalnu proceduru koja može potrajati mjesecima, umjesto da donesu brze i potencijalno opasne odluke o putovanju s krijumčarima.
Grčkoj nedostaje i odgovarajući sustav zaštite, što je još jedan razlog koji obeshrabruje djecu bez pratnje da se predaju u njihove ruke.
Izvor: Al Jazeera