Borba za Mosul: U ISIL-ovoj tvornici bombi

Kada pripadnici oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) napuste svoje pogone za proizvodnju bombi, obično ih miniraju kako bi svi koji pokušaju ući poginuli.

Svjesne rizika, iračke trupe koje su pronašle jednu od tih tvornica na istočnom pristupnom putu Mosulu, pustile su poručnika Mohammeda Abdulkadira da prvi uđe. Poručnik, tihi porodični čovjek, obučen je da se protivi instinktima i ide ka improviziranim eksplozivnim uređajima (IED) umjesto da bježi od njih.

On je jedan član tima kojem se često daje smrtonosni posao deaktiviranja bombi koje ISIL obično ostavlja u velikim količinama na području sa kojeg se povlači, povezuje ih žicama na putevima, vratima kuća, pa čak ih veže i za dječje igračke.

Abdulkadir prvo provjerava vrata tvornice koja je napravljena u jednoj povećoj garaži pored puta. Potom provjerava prozore. Ovaj put su „čisti“. Izgleda da su se ISIL-ovi borci morali brzo povući.

„Pobjegli su kao zečevi“, govori on.

Radionica se nalazi tek nekoliko kilometara istočno od Mosula, na teritoriji koju su iračke snage preuzele od ISIL-a tokom dvomjesečne ofanzive na drugi irački grad po veličini. Ofanzivu vode regularne jedinice i snage iračkih Kurda – Pešmerge.

Borbe su uništile područje. Veliki broj kuća je sravnjen sa zemljom, od mnogih su ostale samo hrpe betona i uvrnutog metala. Gomile metalnih ploča i kamenja nalaze se pored puta.

Abdulkadir, odjeven u uniformu na kojoj se nalazi znak bombe na žutoj eksploziji, objašnjava kako je u ovom pogonu ISIL pravio IED-e. U mješalici za beton miješali su se materijali za detonacije, često bazirani na amonijevom nitratu, ali i na eksplozivima C4 i TNT-u.

Oprema za varenje i rezanje metala je korištena za pravljenje rezervoara i nekih drugih komponenti eksplozivinih uređaja. Pripadnici ISIL-a su odnijeli veći dio eksploziva kada su otišli, no drugi elementi bombi su ostali na tlu radionice.

Od primitivnosti do industrije

U jednom od uglova zgrade nalaze se cilindri od zahrđalog metala, veličine kanti za boju. Ovo su kućišta IED-ova koja mogu držati 10-15 kilograma eksploziva, a ove su bombe korištene za napade na vozila.

„Postave ih na put, povežu ih kablom i kada se on povuče, bombe detoniraju“, objašnjava ovaj irački vojnik.

Veliki broj detonatora na pritisak se nalaze u drugom dijelu radionice, upakovani u plastiku i sa namotajima žice na jednom kraju svakog detonatora.

U prostoriji se nalaze i veliki metalni bubnjevi koji mogu sadržavati 100-injak kg eksploziva i oni se koriste protiv tenkova i oklopnih vozila.

Marcus Wilson, upravni direktor tijela koje istražuje naoružanje koje se koristi tokom sukoba, opisuje ovu vrstu masovne proizvodnje primitivnog tipa kao veoma tipičnu za djelovanje ISIL-a, te dodaje kako je u nekim slučajevima ova oružana grupa proizvodnju bombi podigla na razinu industrijske proizvodnje – i u količinskom i u obliku brojnosti radnika.

„Jedna radionica pravi samo prekidače ili reže ploče, na primjer, a druga pravi samo eksplozivnu smjesu. Potom se sve to spaja u trećem pogonu“, objašnjava on.

U drugoj prostoriji radionice kod Mosula nalazi se namjerno nezamjetljiva limuzina. Dio unutrašnjosti ovog automobila je izvučen i žice leže na vozačevom mjestu. Ovo je trebao biti jedan od primjeraka ISIL-ovog najjačeg oružja – automobil bomba.

„Unutra smo pronašli mnogo kablova i buradi. Bio je spreman za napad“, ističe Abdulkadir.

On dodaje kako su nekada ova vozila minirana, tako što se detonator povezuje sa sistemom paljenja automobila ili sa papučicom za gas.

Mirni živci deminera

No, daleko češće se ovi automobili voze u samoubilačkim napadima. Nešto dalje na putu za Mosul, tek 200 metara od trenutne linije fronta, kapetan iračke vojske Sarmad al-Saadi pokazuje na izvrnute i izgorjele ostatke kamioneta nedaleko od pozicija vojnika.

Ističe kako je to bilo bombaš samoubica. Vozač je čekao da priđu vojnici, ali su Saadijevi ljudi vidjeli o čemu se radi i uništili kamionet prije nego što je mogao detonirati.

„Pucali smo na njega sa ovime“, ističe on pokazujući na tenk M1 Abrams koji je blizu parkiran.

Tenkovski projektil je ostavio veoma malo dijelova vozila ili vozača, ali smrad tijela u raspadanju se žiri zbog vrućine. Vojnici su u unutrašnjost vozila, punog muha, ubacili dosta zemlje ne bili umanjili smrad, ali im to nije uspjelo.

Abdulkadir navodi kako njegov posao traži mirne živce, kako „morate biti veoma opušteni i ne misliti ni o čemu drugom“. No, kada znate koliki je to rizik, daleko je posao teži. On dvije godine radi sa ovom jedinicom, od tada je izgubio osam suboraca i umalo svoj život.

Prije devet mjeseci, kada su se iračke snage borile protiv ISIL-a za grad Ramadi, išao je sa članom tima kroz ruševine tek preuzetog područja. Pokušavao je ići stopama suborca na udaljenosti od nekoliko metara, u pokušaju da izbjegnu očekivane mine.

Stao je i pozvao tog borca ispred sebe kako bi ga pitao da li je sve uredu. Taj čovjek je stao i pokušao mu odgovoriti, ali ga je presjekla eksplozija velikog IED-a koji je bio ispod njega.

„Bio je u pola riječi, potom ništa“, dodaje Abdulkadir.

Nekad u isto vrijeme, Abdulkadir je stao na detonator koji je bio skriven ispod praga jedne kuće u koju je ulazio. Došlo je do eksplozije koja je srušila veliki dio kuće na njega.

Spasioci su ga uspjeli izvući život, ali kaže kako je imao dosta sreće.

Manjak opreme i obučenosti

Iračke i snage Pešmergi imaju jako velike gubitke zbog ISIL-ovih improviziranih eksplozivnih uređaja, dijelom zbog manjka obuke i opreme. Neki sa IED-ima se nose samo sa kliještima i šrafcigerima.

Abdulkadir kaže kako sada njegova jedinica radije detonira bombe umjesto da ih pokuša deminirati.

„Prestali smo ih deminirati jer i dalje detoniraju, a mi nemamo pravu opremu. Sada ih samo aktiviramo“, objašnjava. Obično se to radi postavljanjem male količine eksploziva pored IED-a, tempira se na dvije do tri minute kako bi se moglo skloniti.

Iako su veoma hrabri, ograničenja koje ovi timovi imaju često ih sprečavaju da se nose sa velikim brojem eksplozivnih uređaja koje ostavlja ISIL, kaže Wilson.

„Nivo obučenosti zapravo varira o jedinicama o kojima govorite [iračka vojska i Pešmerge] imaju groznu stopu gubitaka i mislim kako nije realno ih obučavati na visoki nivo jer prebrzo gube ljude“, navodi ovaj stručnjak.

Ono što je neizbježno je da će velike količine IED-a ostati u područjima gdje će doći civili. Uz veliki broj granata i drugih neeksplodiranih ubojitih sredstava širom Iraka će izazivati žrtve decenijama nakon ovog rata, uprkos žrtvama i naporima ljudi poput Abdulkadira.

Izvor: Al Jazeera