Sirijska medicinska sestra: Postali smo vjesnici smrti

U bolnici u istočnom Halepu nema dovoljno lijekova, ni čistih deka.

Pacijenti umiru udišući miris vlastite i tuđe krvi.

Umiru dok čekaju operacije jer je ranjenih previše, a doktora premalo – brojni medicinari poginuli su uslijed konstantnog granatiranja.

Dio bolničke svakodnevnice je u pismu, objavljenom na Facebook stranici humanitarne grupe The Syria Campaign, opisala 23-godišnja medicinska sestra Baraa.

„Sinoć se dogodila najteža situacija u mom životu. Primili smo četverogodišnju djevojčicu koja se gušila zbog udisanja prašine od bombi koje konstantno padaju na naš grad. Zbog pretrpanosti bolnice, dok sam stigla do susjedne prostorije da joj donesem kisik i vratila se, djevojčica je preminula“, kaže Baraa.

Najteži zadatak

„Još čujem vapaje njenog oca. Njegovi krici odjekivali su bolnicom dok je tugovao za svojom djevojčicom. Osim što pokušavamo spasiti živote naših pacijenata, najteži zadatak za medicinsko osoblje je obavještavanje članova porodice o smrti njihovih voljenih. Izlazite iz operacione sale i vi ste ta osoba koja im mora prenijeti najgore vijesti koje bi iko mogao čuti.

Postajete vjesnik smrti. Vi ste onaj koji govori ocu da je izgubio dvije kćerke jer ih mi nismo mogli spasiti.

Glasovi onih koji tuguju sve su glasniji u bolnici. Ne mogu podnijeti šok. Neki počinju udarati sami sebe, dok drugi pokušavaju potvrditi ono što su već čuli, pitajući nas više puta – ‘Je li istina? Odgovorite mi. Molim vas, kažite mi da mi sin nije poginuo, molim vas’.“

‘Neću odustati’

Baraa je studirala biomedicinski inženjerig, ali je prekinula studije zbog rata. Kasnije je postala medicinska sestra.

U pismu kaže kako su dijelovi bolnice izmješteni u privatne kuće, ali da ponestaje lijekova i osnovnih potrepština.

„Pravimo brojne greške jer smo pretrpani pacijentima, a nedostaje nam medicinskih radnika“, kaže Baraa.

„Jedna od sestara iz intenzivne njege, Keffah, poginula je prekjučer. Kako pogine koji ljekar ili medicinska sestra, i mi sve više odumiremo“.

Baraa kaže da medicinsko osoblje nema vremena za odmor.

„Slike ili citati koje vidite u medijima ne mogu ni pokazati intenzivan umor i osjećaj bespomoćnosti s kojim se suočavamo u ovom gradu. Zbog ove tragične situacije, ni ja nemam svoj život. Nisam udata. Nemam vremena da učim, niti vremena za druge aktivnosti. Nemam vremena čak ni da provjerim da li mi je majka dobro. Jedino je vidim kad već trebam da spavam.

Ali, nastavit ću s radom kako bi svako mogao znati da smo učinili sve što smo mogli da spasimo ljude u ovoj tragičnoj situaciji. Čak i ako unište svaku bolnicu u Istočnom Halepu, nikad neću odustati. Nastavit ćemo pomagati ranjenim i bolesnim. Ako bombarduju našu bolnicu, preći ćemo u sljedeću i nastaviti s radom.

Nemam šta izgubiti – čak i ako me to bude koštalo života.“

Izvor: Al Jazeera