Sirijska djeca se crtanjem bore protiv trauma

Jedinstveni umjetnički projekt na sjeveru Iraka pomaže izbjegličkoj djeci iz Sirije. Podučava ih da se kroz crteže riješe svojih trauma, a ujedno i uljepšaju svoje novo okruženje.

Al Jazeerin reporter Mohammed Jamjoom posjetio je Akru, u sjevernom Iraku, gdje je sreo djevojčicu Hanan, koja stvara i kroz tu ljepotu pronalazi najbolju pomoć. Ona je doživjela mržnju i sukobe. Ta 13-godišnjakinja, izbjegla iz Sirije, sretna je što u njenoj mašti na kraju pobjeđuje mir.

“Željela sam biti dio ovog projekta kako bih potisnula prošlost i zaboravila rat. Željela sam crtati s prijateljima”, kaže Hanan.

Tenkovi i krv

The Castle Art Project osigurao je Hanan i desecima druge djece na sjeveru Iraka jedinstveni ispušni ventil. Zahvaljujući donaciji, u mogućnosti su realnost izbjegličkog života jednom tjedno maknuti na stranu. I zaroniti u svijet boja i mašte. Slikanje po rešetkama nekadašnjeg zatvora. Pretvaranje oronulih depresivnih zidina u živahna platna.

“Osjećam se mnogo bolje. Prije ovoga razmišljali smo samo o ratu i Siriji… Crtali smo tenkove i krv. Slikali smo borce ISIL-a [oružana grupa Islamska država Irak i Levant] kako ubijaju ljude noževima”, prepričava Hanan.

Kaže i kako isprva, kad su ona i njezina obitelj pobjegli od sukoba, ni umjetnost nije mogla pružiti utočište.

“Kad je projekt krenuo, većina dječijih djela nalikovala je jednom od murala – puna tuge zbog napuštanja Sirije, straha od neizvjesne budućnosti”, javio je Jamjoom.

S druge strane dvorišta crtež prikazuje dijete, sjedi tužno i samo. “Nedostaju nam naši domovi”, piše. A onda mural na kojem je prikazana golubica, koja očajnički želi odletjeti kroz rešetke zatvora u kakav se pretvorila Sirija.

Ljubav pobjeđuje

Kawther Ahmad je voditeljica projekta, također izbjeglica iz Sirije. Odlučila je, zajedno s drugim volonterima, pokrenuti neku vrstu pomoći. Ova terapije, uvjerena je, mnogo pomaže.

“Želimo promijeniti njihovo razmišljanje, ohrabriti ih da misle o lijepim i sretnim stvarima. Motivi su im lijepi, uglavnom iz prirode”, prepričava Ahmad.

Djeca se sada izražavaju znatno vedrije. Suze je zamijenio glasan smijeh. Unatoč svemu, ovim djelom poručuju kako na kraju “Ljubav pobjeđuje”. I prostor, ne baš lijepe prošlosti, svakim danom postaje sve šareniji i vedriji.

Izvor: Al Jazeera