Sin stradale migrantice: Čekao sam majku na plaži satima
Tijela indonezijskih migranata koji su se prošle sedmice utopili blizu malezijske obale vraćaju se u domovinu.
Nakon što je brodicu zahvatilo nevrijeme, utopilo se 62 ljudi.
Ani i Asminah u Maleziji su kao služavke radile više od deset godina. Zarađenim novcem izdržavale su porodice u Indoneziji.
Obje su imale djecu od četiri godine. Asminahin sin majku je na plaži čekao satima. Znala je da je nelegalna vožnja morem opasna.
„Prije puta, majka me zvala. Još mi u glavi odzvanja njena molba, da se molim za nju. Rekla mi je da se molim. Bilo ju je strah. Nikad nisam došao u priliku da joj vratim sve što je učinila za nas“, rekao je njen sin Jan Iqbal.
Dvije žene nisu imale drugog izbora nego da plate krijumčarima da ih prevezu. Radne dozvole su im istekle i bilo ih je strah policije.
Spasioci su im pronašli tijela nedaleko od malajske obale.
„Nisu imale drugog izbora, jer su se željele opet vratiti u Maleziju. Obje su imale djecu koju su podizale. Tako su i skupile hrabrost da se ukrcaju na tu brodicu“, kazala je Nur Aripah, prijateljica žrtava.
Dvanaest sati u potpalublju
Radeći kao služavka, Nur Aripah je zaradila dovoljno novca da sagradi kuću. To je san većine ekonomskih migranata.
Milioni Indonežana rade u inostranstvu, jer su tamo bolje plaćeni. Procedura dobijanja radne dozvole veoma je skupa, tako da mnogi od njih rade ilegalno.
Neng Marni bila je u četvrtom mjesecu trudnoće kad se ukrcala na sličnu barku. Dvanaest sati provela je krijući se u potpalublju.
„Prozivali su nas jednu po jednu i usmjeravali u potpalublje. Nismo smjeli govoriti, čak ni micati se. Sjedili smo stiješnjeni. Bilo je još trudnica. Jedna je čak bila u sedmom mjesecu. Mnogi su povraćali. Svi smo bili prestrašeni“, prepričava.
Umjesto dugo očekivanog susreta, porodice su morale sahraniti Ani i Asminah, koje su ih hranile.
Sada se mole da će Malezija pojednostaviti regulative za strane radnike, tako da više niko neće biti prisiljen kući se vraćati nelegalnim rutama.
Izvor: Al Jazeera