Kurdi između turske vojske i PKK

Nakon napada na vojne patrole koje je izvršila Radnička partija Kurdistana (PKK), turska vojska pojačala je prisustvo u graničnom području Sirnak na jugoistoku Turske.

Kurdi, koji čine većinu stanovništva, podijeljeni su u vezi s podrškom vojnim operacijama.

Kao rijetko čiju, sudbinu Kurda u Turskoj obilježavaju brojne specifičnosti i kontradiktorne situacije.

Neki od njih su na službi u turskoj armiji, dok se drugi nalaze u teško dostupnom brdskom području kao pripadnici PKK, te vrše napade na pripadnike sigurnosnih snaga.

Bolne posljedice

Unutar jednog naroda postoje duboke podjele sa bolnim posljedicama koje trpe porodice poginulih.

Mohammed Gungur, Kurd iz Turske, izgubio je više članova porodice u, kako kaže, „pokoljima” koje su izvršili pripadnici Kurdske radničke partije.

Najveći broj žrtava nasilja u seoskim predjelima u oblasti Sirnak desio se u periodu od 1986-1992.

“PKK nije zaustavio vojne aktivnosti tokom mirovnog procesa. I dalje prijete i otimaju ljude. Odbili su predaju oružja jer ne žele mir. Znaju samo za jezik nasilja i svi patimo zbog njih“, kazao je Mohammed Gongur, predsjednik Udruženja porodica poginulih.

Kako bi spriječili napade PKK, stanovništvo je formiralo naoružane jedinice sa više hiljada pripadnika. Blisko sarađuju sa turskom vojskom.

Mohammed je istakao da većina Kurda koji čine 90 posto lokalnog stanovništva, odbacuju djela koja čini Radnička partija u ime kurdskog naroda. Kažu kako oni ne mogu predstavljati Kurde u Turskoj.

Kurdsko opredjeljenje

S druge strane, u brdskom području blizu granice sa Irakom, podrška PKK-u je velika. I stanovništvo tu trpi posljedice nasilja.

Umu Jusuf je izgubila sina koji je poginuo kao borac pripadnik zabranjene partije.

Iako porodica osjeća da je ugrožena zbog turskog vojnog prisustva u regionu, ne kriju svoje kurdsko opredjeljenje.

“Ne pamtim da je nekad ovdje bilo mirno. Uvijek se predstavljam da sam Kurd, a ne Turčin. I ne bojim se nikoga“, tvrdi Jusuf.

Izvor: Al Jazeera