Hrvatski dobrovoljac u Ukrajini: Solidarnost s narodom

Na istoku Ukrajine, na strani ukrajinske vojske, od početka rata bori se oko petnaest hrvatskih dobrovoljaca. Oni su u sastavu legalne ukrajinske vojske, a prvi put je jedan od dobrovoljaca o svojim iskustvima odlučio da govori pred televizijskom kamerom. Motiv za odlazak u rat, kaže, nije novac i avanturizam, već isključivo solidarnost s ukrajinskim narodom.

Miroslav Mašić (35) jedan je od hrvatskih dobrovoljaca koji su se borili na strani ukrajinske vojske. Na istoku Ukrajine, tokom najžešćih sukoba početkom godine, proveo je 47 dana.

“Odlučio sam se iz tog razloga što isto doživljavaju teror kao i Republika Hrvatska 1990-ih – napadi sa svih strana, ali i iz zahvalnosti, jer Ukrajina je među prvih desetak zemalja koja je priznala Republiku Hrvatsku”, kaže on.

Obuka u bazi Atek

Priključili su se Azovskoj pukovniji, u koju se, osim hrvatskih, prijavljuju i dobrovoljci iz cijele Evrope, čak i pojedinci iz Rusije koji ne podržavaju režim ruskog predsjednika Vladimira Putina.

“Oni su nas prihvatili, primili, onda su nas uputili u bazu Atek i tamo smo prošli osnovnu obuku. Onda su nas poslali u drugu bazu blizu Mariopolja, u selo Širnik, to je 70-ak kilometara od ruske granice gdje su bile borbe”, ističe Mašić.

O svom ratnom iskustvu sada prvi put govori pred tv-kamerama. Smeta mu što njega i suborce nazivaju plaćenicima, jer je solidarnost s ukrajinskim narodom, kaže, bila glavna motivacija u odluci o odlasku u rat.

“Čudno je to i nekim Ukrajincima. Normalno, ljudima je to nepojmljivo, k'o i kod nas u Hrvatskoj – kažu, otišli su za novac. Mi tamo nismo bili plaćenici, bili smo volonteri. Mjesečno svaki volonter – bio on Ukrajinac, stranac, pukovnik, general – dobije oko 4.000 hrivnji, što je 130-150 dolara”, dodaje.

U ovome trenutku u Ukrajini se nalaze dvojica hrvatskih dobrovoljaca. Većina od njih 15-ak koji su otišli u tu državu ima iskustvo iz rata 1990-ih. Aktivno učestvuju u ratnim operacijama, a stečena znanja i iskustvo nastoje prenijeti na ukrajinske saborce.

Povratak u borbu

Mašić, na pitanje da li ga je bilo strah, kaže: “Je, naravno, strah je prirodan, ko se ne boji… Očekuješ da nećeš taj biti ti, nitko ne ide s ciljem da negdje pogine, ideš da pridoneseš, ne ideš ni da čovjeka ubiješ, nego da si tamo i pomažeš u obrani.”

Situacija na istoku Ukrajine i dalje je napeta. Iako je službeno na snazi primirje i dalje se svakodnevno gine.

“U pukovniji Azov jedan dan su poginula petorica momaka, drugi dan dvojica. Ta krhka primirja, koja tvrde da se događaju, to uopće nije istina, ljudi ginu… Ukrajinci se pokušavaju obranit’, ali očito da ne ide”, dodaje Mašić.

On će se Azovskoj pukovniji ponovno priključiti kroz nekoliko dana i tako nastaviti svoj ratni put na istoku Ukrajine.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

U zemlji zahvaćenoj ratom, borba se vodi i za 95.000 djece koja trenutno žive u domovima i sirotištima.

Published On 06 Apr 2015
Više iz rubrike Svijet
POPULARNO