Novi život za bivše revolucionarke Nepala

Iako je građanski rat u Nepalu završen 2006. godine, većina žena koje su se borile u maoističkoj armiji još se ne mogu vratiti kući. Mnoge su otjerane iz svojih sela, a Komunistička partija Nepala, za koju su se borile, na njih je zaboravila. Ipak, neke od njih pronašle su novi način da prežive.
Prije deset godina Kamala Tapa Magar nije mogla ni zamisliti da će postati poljoprivrednica i živjeti izvan doline Katmandu. Bila je pripadnica maoističke armije i sanjala o revoluciji i promjenama. Međutim, iako je rat davno završen, ne može se vratiti kući.
“Dvanaest godina je predug period. Društvo se promijenilo, kao i mi. Nakon što smo odbacile patrijarhalne stavove svog društva, teško bi bilo vratiti se i živjeti u njemu”, kaže Kamala.
U nezavidnom položaju
Dvanaest bivših pripadnica maoističke armije osnovalo je poljoprivrednu zadrugu u selu Tečo. Žene su za pokretanje posla iskoristile novac koji su dobile kada su demobilizirane 2012. godine.
“Kad je rat završen, Ujedinjeni narodi su potvrdili da se ukupno 3.800 žena borilo na strani maoista. Manji dio njih kasnije se priključio državnoj vojsci. Većina se nije mogla vratiti kući i žive u izoliranim zajednicama širom zemlje”, izvještava Subina Shrestha, reporterka Al Jazeere.
Lila Sharma bila je zapovjednica bataljona, jedna od najviše rangiranih žena u maoističkoj armiji. Kaže da je većina žena potrošila 5.000 dolara, koliko im je dato kao otpremnina pri demobilizaciji. Osnovala je nevladinu organizaciju kako bi pomogla bivšim kolegicama.
“Učešće žena u ratu dokaz je njihove snage. Ipak, te žene su danas u teškoj situaciji. Većina nema nikakav kontakt s Partijom. Politički i ekonomski su u nezavidnom položaju. Potrebna im je pomoć i zbog toga smo osnovale ovu organizaciju”, ističe ona.
Izgradnja budućnosti
Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je rezoluciju o ženama, miru i sigurnosti, a UN je bio glavni akter u tranzicijskom procesu u Nepalu. Ova zemlja ima i tranzicijski akcijski plan, za koji analitičari kažu da dobro izgleda na papiru i – ništa više.
“Cjelokupni fokus političkih lidera bio je na tome da žene napuste kasarne i to se praktično tretiralo kao okončanje mirovnog procesa. Psihološko savjetovanje, ispunjavanje njihovih osnovnih potreba i ekonomska sigurnost potpuno su ignorirani”, ističe stručnjak za sigurnost Bishnu Upreti.
Ove nekada moćne žene, koje sada odbacuju i društvo i njihova nekadašnja partija, nadaju se da će zajedničkim radom same izgraditi svoju budućnost.
Izvor: Al Jazeera