Sirijci u BiH: I Siriju je izdala međunarodna zajednica

Pobuna protiv režima predsjednika te države Bashara al-Assada pretvorila se u krvoproliće (EPA)
Pobuna protiv režima predsjednika te države Bashara al-Assada pretvorila se u krvoproliće (EPA)

Slike stradanja u Siriji i tamošnja tragedija veoma su slični dešavanjima u Bosni i Hercegovini devedesetih godina, smatraju Sirijci nastanjeni u BiH.

Kao što su slike ubijene djece i civila u BiH obilazile svijet ’90-tih godina, tako i u posljednje četiri godine isti scenarij gledamo i kroz slike iz ratom zahvaćene Sirije. Mrtva nevina djeca, krvave ulice, porušene kuće, škole, bolnice su realnost sirijskog naroda čiji životi su se promijenili 15. marta 2011. godine.

Sve je počelo u gradu Deri tačno prije četiri godine, gdje su održani masovni protesti i gdje su studenti na zid lokalne škole napisali “Narod želi odlazak režima”. Režim nije otišao, nego je uzvratio svim raspoloživim vojnim arsenalima, ubijajući i masakrirajući svoj vlastiti narod.

Pobuna protiv režima predsjednika te države Bashara al-Assada pretvorila se u krvoproliće koje je odnijelo više od 200.000 života. Među mrtvima je i 3.500 djece. Svoje domove je napustilo više miliona ljudi.

Homs i Srebrenica

Predsjednik Udruženja “Društveni kongres Sirijaca” Sherif Hakimi rođen u sirijskom gradu Homsu, u BiH je došao 1985. godine kako bi studirao medicinu. Proteklih godina je radio u Bihaću i Sarajevu. Oženjen je Bosankom iz Srebrenice i ima troje djece. U BiH je došao sa 18 godina i nikada se nije vratio u Siriju.

Bio je u BiH tokom rata ’90-tih godina.

“Homs je prvi nastradao. Stalno sam spominjao Homs i Srebrenicu jer su slični zbog stradanja nevinog civilnog stanovništva”, ispričao je Hakimi za Anadoliju.

On je kazao da u Siriji ima oko 300.000 civilnih žrtava, a oko 11 miliona izbjeglica. Većina sirijskih izbjeglica utočište nalazi u Turskoj.

“Bio sam tamo, vidio sam kako je tamo. To je zemlja koja je najbolje prihvatila sirijske izbjeglice”, poručio je Hakimi.

Od četiri sestre koje su bile u Siriji, dvije su mu ostale tamo, jedna je izbjegla u Njemačku, a druga u Saudijsku Arabiju.

Ostale su, pojasnio je Hakimi, zbog domovine.

“Tragedija u svakom ratu je slična. Isto kao i u BiH. Većinom strada nedužni narod”, kazao je Hakimi.

Pojašnjava da narod u Siriji ima dvije opcije, ili biti na strani režima ili opozicije.

“Narod uglavnom ne zna šta se dešava. Politički ne znaju šta se dešava. Nisu u politici. Situacija je sada komplikovana jer ima nekoliko svjetskih igrača'”, pojasnio je Hakimi.

Dodao je da je sirijski narod izdala međunarodna zajednica i Zapad te da su oni žrtve svjetske politike.

Jedan od Sirijaca u BiH je i Besim Sheha. Kako je kazao za Anadoliju u BiH je došao 1998. godine zbog torture koja se sprovodi u Siriji i slobode koje nemaju.

“Prosto, ti u svojoj državi nemaš nikakva prava, osim pristalica režima i njihovih ljudi”, poručio je Sheha.

Masakri i pokolji

Shehina majka je također ostala u Siriji, a on je u stalnom kontaktu sa njom.

“Majka je bolesna, a ne može da se liječi. Nemaju vode po 12 dana, nemaju struje. A da ne pričam o agresiji i vi ste je doživjeli u BiH”, ispričao je Sheha.

On se ne planira vratiti u Siriju, BiH smatra domovinom.

Govoreći o sličnosti između rata u BiH i Siriji Sheha kaže da postoji mnogo sličnosti, masakri koji su se dešavali, pokolji…

“Rat se dešavao ovdje. Nastradalo je dosta nevinih ljudi. Rat je rat i u njemu nastradaju samo nevini ljudi”, poručio je Sheha.

Sirijac Nidal Balach od 2001. godine živi u bh. glavnom gradu koji, kako navodi, dijeli sudbinu grada u kojem je rođen, sirijskog Halepa. Ističe da je jako teško gledati uništene ulice kojima je kao dječak šetao, škole, džamije, parkove i domovinu u kojoj bjesni rat.

“Moja je mama Bosanka, a moj otac Sirijac. Živjeli smo u Siriji i odlučio sam nakon srednje škole da ovdje nastavim studije. Bilo je teško ostaviti zemlju, nije jednostavna odluka da napustiš sve”, prisjeća se Nidal.

Kada je odlazio iz Sirije nije ni slutio da toj zemlji prijeti rat koji i danas traje, već četiri godine. Govoreći o domovini, naglašava kako je to zemlja neopisive ljepote i dobrih ljudi.

“To je zemlja koja se ne može opisati, svi smo imali sve za život, ljepota. Moj grad Halep je poznat grad, prvi grad po broju stanovnika: sedam miliona stanovnika. Poznat po tome što je to grad začina, industrije, sve smo imali tada”, kazao je dodajući kako je broj stanovnika Halepa posljednjih godina “prepolovljen”.

Oni koji nisu poginuli, kako kaže, otišli su što dalje iz zemlje u ratu.

Hamami i čaršija

Studirajući pravo u Sarajevu Nidal saznaje za ratne strahote koje pogađaju njegovu rodnu zemlju. Od tada putem medija i u komunikaciji sa porodicom prati dešavanja u Siriji.

Govoreći o svom rodnom gradu, Nidal napominje kako je Halep posebno krasio stari dio grada u kojem su decenijama čuvane džamije izgrađene za vrijeme Osmanskog carstva, stari hamami i čaršija.

“Ne znam brojke, ali uništeno je dosta toga. Recimo stari dio grada, moj Halep, sve je srušeno. Svi objekti u tom gradu historijske vrijednosti, to je sve srušeno.”, zaključio je on.

Nadal smatra da je rat isti u svakoj zemlji i za svakog čovjeka koji u takvoj zemlji živi.

“Rat kao rat. Kako su u Bosni preživjeli devedesetih godina, tako i tamo. Nemaš vode, nemaš struje. Teško pada sve to, gledam to, idu suze na oči, ali šta možemo. Nadam se da će što prije Sirija da se vrati i bude kao prije”, dodaje Nidal ističući kako ipak nije optimističan kada je riječ o završeteku rata u toj zemlji.

“Ne vjerujem da će se uskoro završiti i da se sve može vratiti kao prije, za to trebaju godine”, govori Nidal.

Izvor: Agencije


Povezane

Ujedinjene nacije poručuju da im je potrebno gotovo tri milijarde dolara za pomoć Sirijcima. Apel je upućen kada i kritike da ta organizacija nije učinila dovoljno kako bi zaštitila civile. Jedan od problema s kojima se UN suočava posljednjih mjeseci jeste opasnost koju predstavlja ISIL.

Welaa Bezaine imala je tek nešto više od godinu dana, umrla je od neuhranjenosti, a nije prva žrtva u Doumi.

27 Feb 2015
Više iz rubrike Svijet
POPULARNO