Poruka Liebermanu – ko je posljednji došao, neka ode prvi

Izraelsko-palestinski sukob jedan je od najdužih i najkompleksnijih svjetskih sukoba. Stoljeća protjerivanja kulminirala su 1995. godine dogovorom Izraelaca i Palestinaca u Oslu, od kojeg se nije pomaklo sa mrtve tačke. Dok pregovori stoje, situacija na terenu drastično se mijenja.

“Palestinski teritorij je od nastanka Izraela 1948. godine postajao sve manji. Izrael se nastavio širiti do danas, gradnjom novih naselja za Židove”, izvještava reporterka Al Jazeere Mirjana Hrga iz izraelskog grada Umm al-Fahma, koji se nalazi na granici s okupiranom Zapadnom obalom.

Sada već hiljade Jevreja žive u srcu Palestine, što neki smatraju krajem ideje o formiranju dvije države. Za druge to je i dalje jedino rješenje.

“Neki doseljenici, većina njih, žive uz zelenu liniju i sporazum bi bio odlična prilika da ostanu u svojim kućama; da se to područje pripoji Izraelu, a da Izrael da drugi dio teritorije Palestincima”, mišljenja je Yariv Oppenheimer, generalni direktor organizacije Mir sada (Peace now).

Sam spomen zamjene teritorije dovodi u centar pažnje jedan od najvećih gradova s arapskom većinom u Izraelu. Umm al-Fahm s jedne strane, palestinska vlast s druge, a između njih elektrificirana bodljikava žica, osmatračnica i snajperski položaji.

‘Nećemo prihvatiti novu Nakbu’

Wesimova je kuća nekoliko stotina metara od granice. Kaže da se osjeća kao roba za prodaju.

“A ja to nisam. Ljudsko sam biće. I ja sam građanin Izraela, pripadam ovom društvu, odbijam da me upoređuju s izraelskim doseljenicima u Palestinu. Ja to nisam…”

Ovdašnji Arapi žele ostati dio Izraela, koliko god da vole sunarodnjake sa druge strane zida. Stiče se dojam da nerado razmišljaju i o mogućnosti da potpadnu pod palestinsku vlast, jer ovako je, kažu, više radnih mjesta, sigurna penzija, bolje škole i bolnice, a tu su i njihova ognjišta.

“Nećemo prihvatiti novu Nakbu, 1948. godine su nas razdvojili. Nećemo prihvatiti da nas ponovo razdvoje od naših prijatelja i rodbine u Haifi, Negevu i Galileji. Želimo živjeti u istoj državi s njima”, kaže Belal Mahajny, zamjenik gradonačelnika.

‘Ja sam ovdje rođen’

Iako život u Izraelu mladom Yazanu znači svakodnevno suočavanje s rasizmom, i on ovdje želi ostati.

“Ne zanima me koja je uprava dokle god smo na svojoj zemlji. Ovoj zemlji…”

Dodatne napetosti stvaraju izjave poput one šefa izraelske diplomatije Avigdora Liebermana, koji je izjavio da “Arapima koji su protiv Izraela treba odsjeći glavu, a sve one koji nose palestinske zastave isporučiti Mahmmoudu Abbasu u Palestinu”.

“Reći ću Liebermanu – ko je posljednji došao, neka ode prvi. Ti moraš otići, a ne ja. Ja sam ovdje rođen, i moj otac i moj djed. Lieberman je došao prije 10-15 godina”, kaže Fadi, stanovnik Umm al-Fahma. 

Kada bi i došlo do formiranja dvije države, stanovnici ovog grada nadaju se da bi ostali sa izraelske strane zida, ako već ne postoji mogućnost da oba naroda žive ravnopravno u jednoj državi.

Izvor: Al Jazeera