Trećina stanovnika Libije izbjegla u Tunis
U Alžiru se očekuje početak nove runde pregovora o okončanju krize u Libiji. U glavni grad doputovale su plemenske vođe, nevladine organizacije i predstavnici UN-a iz Libije.
U međuvremenu, više od dva miliona Libijaca, što je skoro trećina populacije te države, sklonište je potražilo u susjednom Tunisu.
Muhamed Busetta prisjeća se života u Libiji, dok sjedi u hotelskoj sobi u Tunisu. Njegova kuća u Tripoliju uništena je u borbama.
„Teško je i bolno. Trideset godina sam gradio život i sve je nestalu u djeliću sekunde. Počinjem ponovno, od nule“, kaže ovaj izbjegli Libijac.
Stotine osoba poginule su od početka godine. Tunis nudi sigurnost, ali ne mnogo više od toga. Posla nema i mnogi Libijci žive od ušteđevina. Nekretnine ne mogu kupiti, pa stoga iznajmljuju, a to povećava troškove života.
Anketirani Tunižanin kaže: „Gdje će otići, ako im ne pružimo ruku? Šta da rade?“
Njegova sunarodnjakinja navodi kako je situacija u Libiji, plaši jer je „dramatična i krvava“.
„Nismo na to naviknuti, kao muslimani. Svi su prestravljeni, jer naša zemlja graniči s Libijom“, dodaje.
Neutralna uloga
Vojska u Tunisu je također zabrinuta, pa se snage raspoređuju diljem granice. Pokušavajući igrati neutralnu ulogu, Tunis priznaje obje suprotstavljene libijske vlade, navodi novinarka Al Jazeere Nazanine Moshiri koja se javila iz Tunisa.
„U Tunisu tvrde kako će nastaviti sa pružanjem gostoprimstva libijskim izbjeglicama. Ali, zabrinuti su da bi se nasilje iz Libije moglo proširiti i na ovu zemlju“, dodaje.
Povratak nije opcija za osobe poput Rhede Fhelbooma, bivšeg televizijskog voditelja u Tripoliju. Njegov je život ondje bio ugrožen, pa je morao otići iz Libije, gdje je ostavio porodicu i zaručnicu.
„Nakon što se dogodi politička polarizacija, morate izabrati stranu. Ako se niste u potpunosti priklonili ili ste protiv ili morate kritizirati, čekaju vas optužbe i postajete meta. U ovom trenutku, nažalost, u Libiji nema slobode govora“, ističe.
Busetta, zajedno sa sunarodnjacima, pohađa trening medijske prakse. Nadaju se da će uspjeti naći posao u Tunisu ili negdje drugdje u Europi. Nemaju ni najmanju predstavu kad bi se mogli vratiti kući, dok iz daljine bespomoćno posmatraju kako se njihova zemlja raspada.
Izvor: Al Jazeera