Lezbos: Volonteri bijesni na EU, ali ne odustaju

Uprava grčkog otoka Lezbos saopštila je da tamo više nema prostora za ukop izbjeglica koje su se utopile u Egejskom moru.

Stotine njih umrle su proteklih mjeseci, pokušavajući iz Turske doći do Lezbosa, koji je usputna stanica za one koji žele novi život u zapadno-evropskim zemljama.

Uprkos tragedijama kojima su svjedočili, humanitarni radnici ne odustaju. Na Lezbosu, more je ovih dana možda mirnije, ali nervi volontera nisu.

Opasniji izbor

Dok posmatraju izbjeglice koje stižu do obale, osjećaj olakšanja miješa se sa sve jačim bijesom.

“Nezamislivo je ovo što se događa. Stidim se što sam Evropljanka i Holanđanka. Zaista se stidim. Evropska unija… „Unija”?! Za mene, ovo nije nikakva unija“, kaže volonterka Marike Schanzleh.

Marike je jedna od mnogih odlučnih da pomognu.

“Vidjela sam bebe kako umiru… i starce koji su se gotovo utopili. Kako neko može mirno spavati, a znati da je ovo njegova odgovornost“, tvrdi ona.

 Izbjeglice, duboko zahvalne na pomoći, svjesne su da im život još neko vrijeme neće biti lakši. Ali za mnoge je ostanak u domovini bio mnogo opasniji izbor.

“Ako moram da biram između umiranja u moru ili umiranja u Iraku, biram more”, govori Ahmed iz Iraka. Priča kako on, njegova supruga i četvoro djece nisu imali izbora.

U Iraku umiru djeca, dodaje, a ne ministri ili predsjednici, žrtvuju se djeca i cijele porodice.

Ali ovdje su djeca prioritet. Volonteri pokušavaju da ih umire, makar na nekoliko minuta.

“Više od 200.000 izbjeglica stiglo je u Evropu morem samo u oktobru – otprilike koliko tokom cijele prošle godine. Humanitarni radnici na Lezbosu vjeruju da se broj izbjeglica toliko povećao zbog toga što pokušavaju ući u Evropu prije nego što se njena vrata zauvijek zatvore“, izvijestio je Al Jazeerin reporter Mohammed Jamjoon.

Emocije pomiješane

Mnogi misle da će zbog zime prelazak uskoro biti nemoguć. Drugi strahuju da će ih Evropa spriječiti da uđu na njenu teritoriju.

Kampovi se grade, ali u Agenciji UN-a za izbjeglice ističu da im je potrebno još mnogo toga.

“Uputili smo apel Evropskoj uniji, Frontexu i vlastima na obje strane tjesnaca, da na more pošalju više brodova i spase više ljudi jer će ovo izmaći kontroli“, zaključio je Ron Redmond iz UNHCR-a.

Na obali, emocije su pomiješane. Izbjeglice dobijaju pomoć koja im je potrebna, ali gotovo ništa od toga ne finansira država.

Volonteri su ti koji koji sve organizuju.

Koliko god bili frustrirani, odlučni su da pomognu izbeglicama na sve moguće načine.

Izvor: Al Jazeera