Strah tinja ispod površine pariških ulica

Život u Parizu polako se vraća uobičajenom toku, ali uprkos nastojanjima da se normaliziraju svakodnevne aktivnosti građana, strah je i dalje prisutan. Primjetno je znatno manje ljudi na mjestima nekadašnjih masovnih okupljanja.

“Moje dijete ide u obdanište u finansijskom dijelu Pariza, što je jedan od najopasnijih dijelova u ovim trenucima. Juče smo išli kolima, trebalo nam je duplo duže. Popodne ga je pokupila dadilja. Vjerujte da sam ja brojala minute do kada će ona da bude kući”, rekla je stanovnica Pariza Andrea Knežević.

Andrea sa suprugom i jednogodišnjim sinom živi tek nekoliko stotina metara od Trga republike, gdje se desio jedan od napada. Sada na tom mjestu, kako dan odmiče, Pariz sve više poprima svoj uobičajen tempo. Ali, samo naizgled.

‘Ovo nije normalan život’

Kafe u kome Ibrahim Basbous radi tačno je prekoputa mjesta gdje su događaji od petka zavili u tišinu inače uobičajen žagor tog kvarta. Otvoriti vrata je lako. Nastaviti, teže.

“Ovo su posebni dani, ovo nije normalan život. Mnogo ljudi dolazi da oda počast. Mnogo je novinara. Za mene, ovo je povratak rutini i to mi pomaže. Ljudi iz komšiluka se vraćaju i dobro je ponovo razgovarati s njima. Potrebno je vrijeme. Jednom ćemo se vratiti nečemu što će biti nalik normalnom životu”, kazao je Basbous.

Kvartovi koji su bili mete napada bude se polako i tiho. Uobičajen radni dan za njih je još daleko. Strah od metroa, strah od boravka na otvorenom. Čini se, sve to i dalje tinja ispod površine pariških ulica.

“U prvoj radnoj nedelji posle napada, Pariz pokušava da se vrati nekom svom uobičajenom dnevnom ritmu, ili bar nekoj najbližoj verziji toga. Potpuno je jasno da svakodnevica ovde još dugo neće moći da bude kao ona koje je postojala do petka uveče. Napad koji se dogodio glavna je, da kažemo jedina, tema i od toga ne može da se pobegne. U takvoj situaciji Francuzi pokazuju solidarnost, i to ne samo ovde”, javlja Jelena Glušac, novinarka Al Jazeere.

Kada je ujutro poslije oružanih napada došao na posao, doktor Ahmed Slimani zatekao je red od jednog kilometra koji se protezao ispred ordinacije. U njemu su bili Parižani koji su sami došli dati krv. Samo u subotu to je u Francuskoj učinilo skoro 10.000 ljudi. I nastavljaju to činiti.

“Redovni sam davalac krvi, ali kad sam vidio šta se dogodilo, odlučio sam doći odmah. Shvatio sam, poslije svega, da trebam i češće davati krv, ne samo jednom godišnje”, rekao je dobrovoljni davalac krvi Laurent.

Tek je utorak

U situacijama poput one koja se dogodila u petak, u ljekarskim ordinacijama širom Francuske nastupio je takozvani Bijeli plan, što znači da nema radnog vremena, nema neradnog dana, angažirani su svi.

“Na ovom mjestu konkretno, prosječno tokom dana krv dobrovoljno da 50-ak ljudi. U subotu ih je bilo 350. Zahvaljujući tome što su spontano došli u tolikom broju, bolnice imaju dovoljno krvi da zadovolje sve potrebe”, rekao je doktor Slimani.

Radna sedmica tek se zahuktava. Počela je strahom, strepnjom, istanjenim nervima i nevjericom. Tek je utorak.

Izvor: Al Jazeera