Zid srama u Detroitu

Detroit je već decenijama poprište međurasnih napetosti. Poslije nemira 60-tih godina prošlog vijeka, bijelci su se povukli u predgrađa. Nakon svih ovih godina, zubu vremena odolijeva jedan malo poznati simbol prkosa.

Zid srama u Detroitu, zid rasne segregacije dug gotovo jedan kilometar. Kada je Teresa Moon još kao dijete doselila u Detroit prije 56 godina, crnci su živjeli s jedne, a bijelci sa druge strane zida. Takva su bila vremena.

„Ovaj zid je razdvajao bjelačko od crnačkog naselja. Niko nas nije pitao. Tada je to bilo normalno. Za mene je to užas, ali dio je to naše hitorije“, rekla je Teresa Moon, stanovnica Detroita.

Kako se Detroit širio, 1941. građevinska firma je htjela izgraditi naselje za srednju klasu u predgrađu grada. Savezna uprava za stambene poslovo je odobrila projekat ali je tražila izgradnju zida, je su se time navodno štitili interesi Uprave. Iako su stanovnici Berlina srušili zid koji ih je razdvajao, zid rasne segregacije u Detroitu i dalje opstaje.

„Ovo može biti opomena onima koji se žele informisati, a i žrtvama rasizma koji žele sačuvati uspomenu, a ovo je i opomena šta se prije dešavalo i kako se situacija koliko-toliko popravila“, kazao je Jeff Horner, urbanista, Wayne State University.

Jasna poruka

„Zid sam po sebi nije zastrašujući. Visok je nekih 180 cm. Ali njegova svrha nije bila da fizički spriječi prelazak. Zid je osmišljen kao poruka crncima sa druge strane, koja glasi, odbij“, javlja reporter Al Jazeere John Hendren.

Od 1961. Gloria Johnson živi u kući koja gleda na zid, koji sada simboliše pobjedu i nadu.

„Nisu uspjeli. Zid je još tu i ljudi su još tu. Narod sa duge strane koji su pokušali tlačiti i nipodaštavati. Sad oni žive po cijelom gradu. To pokazuje da zidovima ne možete odvojiti i sabiti niti jedan narod“, navodi Gloria Johnson, stanovnica Detroita.

Ovaj važan dio historije Detroit i dalje stoji skriven u parku, dijelom pokriven grafitima, a dijelom ofarban u bijelo, i svjedoči sramnim rasističkim nastojanjima.

Izvor: Al Jazeera