Krik iz Arsala: Učiteljica svjedoči pucnjevima na najmlađe

Piše: Basma Atassi

Ukoliko postoji jedna stvar koja bi mogla prikazati količinu užasa sa kojim se ljudi u libanskom gradu Arsalu suočavaju, to bi mogao biti glas žene koja u telefonskom razgovoru kazuje da je nekoliko trenutaka ranije vidjela kako meci probijaju tijela pet njenih mladih nećaka.

„Ciljali su djecu i pucali na njih. Petero djece je povrijeđeno, neki od njih su u teškom stanju. Među njima je i jedno dijete od dva mjeseca“, govori Umm Ahmad, sirijska učiteljica koja je sa sestrom i njenom djecom pobjegla od rata iz Sirije, sa nadom da će im Arsal biti sigurno utočište za porodicu.

Umjesto toga, našli su se na poprištu petodnevnog oružanog sukoba libanske armije i pripadnika raznih oružanih grupa koje su prelazile granicu sa Sirijom. Ovo je najteže prelijevanje rata u Siriji na libansku teritoriju od početka sukoba prije više od tri godine.

Umm Ahmad (36) kaže kako je bilo očito onome ko je pucao da puca na djecu i njihovu majku.

„Ipak su pucali na njih“, kaže i dodaje kako je izvor vatre bio na kontrolnoj tački koju inače kontrolira libanska vojska.

Napad se dogodio u vrijeme kada se porodica oporavljala od traume nakon što je njihov dom, koliba od pet kvadratnih metara u improviziranom kampu, potpuno izgorjela usljed artiljerijske vatre.

Pet kampova sirijskih izbjeglica u ovom gradu je sravnjeno sa zemljom tokom borbi. Vatra koja je zahvatila grupu šatora usmrtila je 19 djece, navode ljekari.

Deseci mrtvih

Borbe su počele u subotu nakon što je libanska armija u Arsalu uhapsila Imada Ahmada Jomaau, komandanta sirijske pobunjeničke grupe koja je saveznik samoproglašene Islamske države.

Njegovi suborci, zajedno sa borcima iz drugih brigada, uključujući i Front “Al-Nusra”, grupu povezanu s Al-Kaidom, napali su pozicije vojske u gradu i navodno kidnapirali više od 30 libanskih vojnika i policajaca.

Ljekari u dva glavna bolnička centra u Arsalu, koji se nalazi u dolini Bekaa, zabilježili su smrt najmanje 60 osoba i ranjavanje 456 drugih u posljednjim borbama.

Većina žrtava su civili, uglavnom sirijske izbjeglice, kazali su ljekarski izvori Al Jazeeri. Hiljade ljudi su raseljene zbog sukoba.

Prije incidenta u srijedu, Umm Ahmad i njena porodica vraćali su se u svoj kamp praćeni bombardiranjem, nadavši se kako će spasiti nešto od svog imetka i procijeniti je li njihova spaljena kuća, nakon hlađenja, iole prihvatljiva za život. Nisu imali gdje drugo otići.

Neke od porodica koje su izgubile domove krile su se pod krošnjama drveća u vrijeme velikih vrućina, dok su meci iz automatskih pušaka letjeli iznad njihovih glava.

Drugi su se stisnuli u malene kuće od betona u gradu. Četiri kampa, uključujući i jedan pod upravom UN-a, bila su evakuirana.

Tri porodice pronašle su spas u skromnoj kući koju im je iznajmio Adnan Raad, upravnik sirijske škole.

Frustraciju ovog 55-godišnjaka zbog manjka prostora te nedostatka električne enegije i vode zasjenila je tuga jer su tokom bombardiranja dvojica njegovih učenika izgubila nogu.

„Još ne znam šta se dogodilo ostalima, ova situacija je neopisiva“, kazao je Raad.

Ogromni zatvor

Arsal, sunitski grad koji je podržavao ustanak protiv predsjednika Sirije Bashara al-Assada u protekle tri godine postao je privremeni dom za gotovo 100.000 ljudi, što je dvostruko više od broja Libanaca koji žive u njemu. Civili koje su zadesile borbe kažu kako grad sada sve više liči na ogromni zatvor.

Kontrolne tačke libanske vojske na ulazu u Arsal sprečavaju Sirijce da napuste ovu usamljenu sunitsku enklavu koju okružuju šiitska sela, kako bi se preselili dublje u državu.

U početku je glavna bolnica dobila dopis libanskog Crvenog krsta da se samo libanski državljani mogu evakuirati iz grada, što je šefa bolnice Rahma Basema al-Faresa stavilo u moralnu dilemu.

„Većina ranjenih su Sirijci. Oni su pretrpjeli najteže rane. Ne bi bilo ispravno da pravo na evakuaciju određuje bilo šta drugo osim ozbiljnosti njihovih rana“, govori on.

Al-Fares dodaje kako bolnici nestaje medicinskog materijala. Prodavnice su se morale zatvoriti od izbijanja sukoba jer je veoma malo hrane moglo doći u grad.

U srijedu je humanitarni konvoj, koji je nosio hljeb, vodu i medicinske potrepštine, pokušao ući u Arsal, ali su ga zaustavili naoružani stanovnici susjednog sela Labweh, uporišta naoružane šiitske grupe Hezbollah koja se bori uz snage sirijskog režima.

Do četvrtka, sukobi su se smanjili, a javljeno je kako su se borci povukli iz Arsala.

Mediji navode kako je Crveni križ uspio evakuirati blizu 30 Sirijaca koji su imali veoma teške povrede. Nećaci Umme Ahmad nalazili su se među njima.

Podjele među napadačima

Međutim, trajni dogovor još nije postignut između sukobljenih snaga, zbog čega su stanovnici u strepnji.

Sirijski aktivisti i libanski sunitski imami, koji su bili dio delegacije koja je dogovorila prekid vatre, krive Hezbollah jer sprečavaju pronalazak rješenja ispaljujući rakete iz svojih uporišta na Arsal.

Kassem Kassir, novinar koji ima dobre veze sa Hezbollahom, kazao je Al Jazeeri kako je jedini razlog što primirje nije postignuto činjenica da su borci, koji su napadali Arsal, podijeljeni.

„Front “Al-Nusra” se htio povući, dok je Islamska država željela otvoriti nove frontove u Libanu protiv Hezbollaha u okviru svojih ambicija za širenje u regiji“, istakao je.

Izvor u Al-Nusri, međutim, odbija ove navode o podjelama. Kaže kako je razlog neuspjeha postizanja dogovora odbijanje vojske da izda garancije da Sirijci u Arsalu neće biti mete nakon njihovog povlačenja.

„Želimo garancije da Hezbollah neće ući u Arsal i početi masakrirati sunite i hapsiti mladiće te da humanitarne organizacije i nezavisni mediji budu prisutni u gradu kada mi u potpunosti odemo“, kazao je izvor Al Jazeere. Dodao je kako libanska armija ima malo utjecaja nad šiitskim grupama.

Priznao je kako je „ulazak u Liban bio greška“, naročito zbog nastanka ljutnje izbjegličke zajednice prema pobunjenicima koji su donijeli nasilje.

Umm Ahmad samo želi prekid borbi. Ljekari su joj upravo rekli kako je jedan od nećaka izgubio ruku.

Izvor: Al Jazeera