Djeca Gaze traume će nositi godinama

Stotine djece ubijene su od početka napada na Gazu. Psihičke posljedice najmlađi Palestinci sa ovog područja nosit će godinama, mnogi od njih do kraja života.

Djeca se igraju na ulici, no to nije obična igra, nego terapija na mjestu na kojem se posvuda mogu vidjeti podsjetnici na ono kroz šta Gaza prolazi.

Tim dječjih psihologa koristi tehnike za pronalaženje traumatizirane djece i ublažavanje stresa. Svako dijete u Gazi, mlađe od sedam godina, proživjelo je tri konflikta, a ovaj je najgori.

Kompletni okruzi su sravnjeni, a potraga za tijelima žrtava još traje, kaže novinar Al Jazeere Andrew Simmons koji se javio iz Gaze.

„Intenzivna bombardiranja bila su žešća nego što je Gaza ikada vidjela. Ova škola direktno je pogođena. Uz materijalnu štetu i razaranje nanesena je i šteta koja se neće moći tako lako popraviti“, ističe on.

Smrtonosna igra na plaži

Mnoga djeca zauvijek će živjeti s traumama. Brat trinaestogodišnjeg Ahmeda Bakra jedan je od četvorice dječaka ubijenih dok su se igrali na plaži.

„Svaki put kad pomislim na njega, kao da se gušim. I dalje osjećam da se igra pored mene. Moje srce ne prihvata da je mrtav. Osjećam da je ovdje s nama. Sve je tako nestvarno“, govori Ahmed.

Njihova majka Sharifa Mustafa Bakr kaže kako nikada neće zaboraviti lica ubijene djece.

„Bili su nevina djeca. Šta su nekome učinili“, pita ova žena.

Nema sumnje da je ovoj porodici potreba pomoć. Psiholog Hassan al-Zeyada inače bi im pružao podršku, ali trenutno nema snage za to. Kuća mu je uništena, a u napadu je izgubio majku, trojicu braće i dvojicu rođaka.

„Izgubio sam šest članova porodice… Sada moram paziti na sebe i brinuti se o ostatku porodice“, govori.

Mrtve kćerke

Mnogi dolaze da mu izraze saučešće. Kaže da prepoznaje simptome i da zna kako će i njemu biti potrebna stručna pomoć nakon godina truda da pomogne svojim sugrađanima sa psihičkim problemima.

Teško je pronaći osobu koja nije proživjela neku tragediju. Bolestan i nesiguran na nogama zbog povrede glave Amer Albayoumi se vraća u ruševine svoje kuće. Pokazuje gdje je bila dnevna soba.

„Sjedili smo u dnevnoj sobi kad su pogodili kuću. Ovdje nije bilo nikakvih raketa, ni projektila!“

Najmlađu kćerku Melek gotovo ne ispušta iz vida. Imao je još tri kćerke, tinejdžerke. Sve su mrtve, a jedna, devetogodišnjakinja je u komi, tijela punog gelera. Melek je jedno od nekoliko hiljada traumatizirane djece, s ocem kojem je, također, potrebna pomoć.

Izvor: Al Jazeera