Bol roditelja ubijene djece u Sarajevu i Gazi je ista

Svjetsku javnost ovih dana snažno su potresle fotografije smrtno stradalih civila u Gazi, a nakon što je Izrael 7. jula pokrenuo ofanzivu “Zaštitni rub”.

Slike i snimci izmasakriranih civila, među kojima je do sada smrtno stradalo više od 120 djece, sve više podsjećaju na one tokom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva, tokom rata ‘92-95. godine, kad je na ulicama, ispred kuća, u podrumima, školama, bolnicama… stradalo više od 1.600 mališana.

Scenarij je isti, samo je promijenjena meta, smatraju mnogi, izražavajući otvoreno negodovanje zbog toga što međunarodna zajednica ponovo, ko zna koji put, pada na ispitu humanosti, sjedeći prkrštenih ruku dok umiru nedužni, piše Anadolija.

Djeca u Gazi se ubijaju planski i namjerno, baš kao što je to bilo i u Sarajevu u vrijeme opsade grada ‘92-95, smatra predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Sarajeva Fikret Grabovica.

‘O čemu razmišljaju vojnici?’

U razgovoru za Anadoliju, Grabovica kaže kako broj ubijene djece u Gazi ne može biti slučajan.

“Znam koju bol roditelji osjećaju kada ostanu bez svojih najdražih i zbog toga izražavam solidarnost sa građanima Gaze. Želim da zločinci, pomućeni umovi koji vrše te zločine, prekinu, posebno kad su u pitanju zločini nad djecom. Želim da pozovem sve obične, čestite građane da dignu svoj glas protiv zločina širom svijeta, a posebno protiv ovih sad u Gazi, jer kao što vidimo, oni koji bi mogli to da zaustave, a to su Sjedinjene Američke Države i partneri, to ne žele. Ujedinjeni narodi su nemoćni, tako da jedino nešto mogu uraditi građani širom svijeta”, smatra Grabovica.

Zlatka Imamović iz Sarajeva je tokom rata u Bosni i Hercegovini ostala bez sina Mirze, koji je ubijen kada je imao pet godina na pragu porodične kuće.

Imamovići su cijeli rat proveli u Sarajevu. Njihov sin Mirza poginuo je 21. marta 1993. godine od granate ispaljene sa srpskih položaja oko Sarajeva na naselje Podhrastovi, gdje se nalazi njihova porodična kuća.

“Tada je ubijen i moj svekar, a teško je povrijeđen djever. U jednom momentu svi smo bili zajedno i samo smo se razdvojili na par minuta. I, odjednom, vidim svoje ubijeno dijete, ubijenog svekra, teško povrijeđenog djevera. To je bio masakr. U prvom trenutku to je izgledalo kao košmar, ružan san i, kako sam bila u šoku, na momente, očekivala sam da će se probuditi, da se to nije desilo”, kaže Zlatka, pokušavajući riječima opisati roditeljsku bol prilikom gubitka vlastitog djeteta.

Jedno je saosjećati, a drugo je kada neko doživi takvu tragediju, naglašava Zlatka. Kaže da je roditeljska bol nakon gubitka djeteta vremenom sve veća i dodaje da se čovjek samo nauči živjeti s njom.

“Naš sin bi sad imao 26 godina. Koja simbolika, to se desilo na prvi dan proljeća, kada se sve budi i život se ponovo rađa, a naše dijete je taj dan prestalo da živi. Svaki pomen ubistva djeteta u meni izaziva da ponovo doživljavam sve to, skoro pa na isti način. Znam kako je kad ti neko iz naručja istrgne nešto najmilije. To se ne može opisati riječima. Zato saosjećam, dijelim bol roditelja Gaze”, kaže Zlatka Imamović.

Ona se pita o čemu razmišljaju vojnici, kakvi su to ljudi koji su spremni ubijati djecu i živjeti s tim saznanjem.

S djecom ubijaju i roditelje

“Voljela bih upoznati te osobe koje su u stanju činiti ovakve stvari. Kako ne krenu od svog djeteta? Voljela bih upoznati tu osobu koja je moje dijete oduzela. Ako ima svoje dijete, da mu kažem, da sve što proživljava sa svojim djetetom, odlazak u školu, mature, simpatije – on je meni ukrao taj doživljaj sa mojim djetetom. Mi smo pokradeni i ožalošćeni. To se isto dešava u Gazi. Djeca hoće da se igraju, da se druže, šta oni znaju o ratu?! Vojnici ubijaju djecu, a zajedno s njima ubijaju i roditelje, jer to više nije život”, kaže Zlatka.

Mirzin otac Senad Imamović podsjeća kako je nebrojeno puta do sada rečeno “neka se više nigdje, nikome ne ponovi” te dodaje da su se nakon Bosne i Hercegovine, ipak, dogodili Sirija i Egipat, a sada i u Gazi ginu nedužni.

“Izrael konstantno napada Gazu, ne birajući sredstva, koga i šta će ubiti. Njih uopšte ne zanima je li to dijete, da li je to starija ili mlađa osoba, je li civil. To se radi ciljano, isto kao što je i kod nas bilo. Daj Bože da to prestane i da se više nigdje ne desi. Samo civili stradaju, a najviše djeca, čije su najveće oružje igračke. Šta oni znaju o ratu i politici”, kaže Senad Imamović.

Od 7. jula Izrael izvodi zračne i napade s mora s izgovorom zaustavljanja raketnih napada iz Gaze. U četvrtak navečer Izrael je počeo i kopneni napad na Gazu, poslavši hiljade vojnika na palestinsku teritoriju.

Izraelska vojna operacija “Zaštitni rub” treća je izraelska velika vojna ofanziva na Gazu u posljednjih šest godina.

Tokom napada u Gazi je poginulo više od 580 osoba, dok ih je više od 3.000 ranjeno.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, oko 70 posto stradalih su civili, a među ubijenima do sada je najmanje 123 djece.

Izvor: Agencije