Osjećaj bespomoćnosti obuzeo Zapadnu obalu

Iako Palestinci na okupiranoj Zapadnoj obali prosvjeduju protiv izraelske agresije na Gazu, nisu do sada izašli u većem broju. Za ljude iz Gaze koji žive na Zapadnoj obali život je posljednjih sedam dana bio sve, samo ne normalan.

Iako Safaa Abdulrahman pažljivo priprema iftar svaki dan, srce i misli su joj s njenom obitelji, koja živi pod paljbom u Gazi, a u kontaktu su svakodnevno putem Skypea. Safaa kaže da ne može spavati noću jer misli na to što joj majka priča kako je u Gazi sada.

“Kaže da susjedstvo izgleda kao da je bio potres ili tsunami. Mislim kako bi, da se dogodio tsunami, međunarodna zajednica mnogo brže reagirala da spasi nevine živote. Nažalost, nije riječ o prirodnoj nepogodi, inače bi učinili nešto da pomognu ljudima koje napadaju”, kaže ova stanovnica Zapadne obale.

Nakon iftara, odlaze na prosvjede u Ramallah, pokazujući solidarnost s Gazom. Ona i stotine drugih mirnih prosvjednika kažu da je to najmanje što mogu.

“Ovdje prevladava osjećaj bespomoćnosti. Palestinci s cijele Zapadne obale osjećaju da ne mogu mnogo učiniti da spriječe masakre u Gazi. Ali, to ne znači da ih izraelska agresija na Gazu ne izjeda”, javlja reporterka Al Jazeere Nisreen el-Samayleh.

Nogomet kao promjena rutine

Ali, bilo je i vrlo ogorčenih prosvjeda, koji su završili nasiljem. Stotine Palestinaca ranjene su u sukobima s izraelskom vojskom na području okupirane Zapadne obale. Ipak, Palestinska uprava pokušala je obuzdati prosvjede. Kažu da ne žele vidjeti i Zapadnu obalu uvučenu u nasilje. Mnogi se slažu da bi eskalacija sukoba sada bila bespredmetna.

“Ako dođete do kontrolne točke na otvorenom i bacite kamen, Izraelci će odgovoriti metkom i Palestinci će izginuti za ništa. Pokazati solidarnost? Možemo to na mnogo drugih načina i to činimo tako”, kaže Ali Jarbawi, profesor na Sveučilištu Beir Zeit.

Zbog toga Palestinci pokušavaju nastaviti s normalnim životom. Mnogi su došli gledati i finale Svjetskog prvenstva u nogometu. Ali, naglašavaju kako to ne znači da ne brinu za Gazu.

“Potlačeni smo ne tjednima, nego desetljećima. Ne može to još dugo trajati. Moramo učiniti nešto da promijenimo tu rutinu. Zato gledamo utakmice”, kaže stanovnik Ramallaha Mohammad Omar.

Kažu da im je izaelska okupacija svezala ruke. Još traže normalnost i nadaju se da će jednog dana njihovi sunarodnjaci u Gazi također to moći.

Izvor: Al Jazeera