Pakistanci od nasilja bježe u Australiju

Više od 18.000 ljudi prošle godine riskiralo je živote pokušavajući doći do Australije. Među njima ima i pakistanskih šiita koji žele pobjeći od nasilja. Al Jazeera je razgovarala sa članovima jedne porodice koja je razdvojena radi sigurnosti. Njihova priča počinje u pakistanskom gradu Kveti.

Masooma Hussain posjećuje grob svog brata u Kveti. Ubijen je u napadu prošle godine.

Troje od svoje petero djece poslala je u Australiju. Kaže da su, uprkos opasnosti od krijumčara, sigurnija u inostranstvu.

„Postala sam očajna. Zbog terorističkih napada, plašila sam se za djecu. Put kojim su otišli izuzetno je opasan. Da, daleko su od mene, ali barem su živi”, kaže Masooma Hussain.

Rasuta porodica

Ona i njena porodica su šiiti. U Pakistanu ih zovu Hazaarima. Seoske starješine kažu da je blizu hiljadu ljudi posljednjih godina ubijeno u ciljanim sektaškim napadima.

„Moja porodica se rasula kao biseri sa pokidane ogrlice. A za sve je krivo nasilje”, priča Massoma.

Njena kćerka Kaslooma nalazi se u indonezijskoj pokrajini Zapadna Java. Majka je platila 8.000 dolara da bi ona, i jedan od njene braće, stigli do Australije. Ali, u tome nisu uspjeli.

Kaslooma je odlučila otići nakon napada na njenu kuću u Kveti. Prije toga je dobijala prijetnje smrću, jer je radila kao humanitarna radnica.

„Moja kuća je uništena u bombaškom napadu. Jedan rođak mi je ubijen, drugi teško ranjen”, kaže azilantica Kaslooma Jaffari.

Kaslooma predaje engleski jezik drugim azilantima, dok čeka da joj Australija odobri izbjeglički status. Kaže da ne želi opet riskirati i putovati s krijumčarima.

„Ne želim riskirati svoj život zato što moja porodica u Pakistanu zavisi od mene. Bez mene neće moći preživjeti”, kaže Kaslooma.

U Indoneziji mora provesti tri godine prije nego što dobije mogućnost za ulazak u Australiju kao izbjeglica. Brine za najmlađeg brata koji je tamo stigao brodom.

„Moja brat u Australiji veoma je mlad, a već se toliko namučio. Ako ikada stignem do te zemlje, radit ću i platiti mu školovanje. Nadam se da ćemo jednog dana svi opet biti zajedno”, kaže Kaslooma.

Rizik koji se isplatio

Arsalanovo putovanje iz Pakistana trajalo je mjesecima – preko Azije, pa brodom do australskog Božićnog otoka. Stigao je 2012. kada su australske vlasti još dozvoljavale izbjeglicama da ostanu.

Živi u iznajmljenoj sobi u predgrađu Melbournea. Kaže da se isplatilo riskirati.

„Prepustili smo se Božijoj volji i samo išli dalje”, kaže Arsalan Mohamadi.

Dobio je privremenu vizu kao žrtva progona i jednog dana može postati australski državljanin.

Kaže da sebi ne može priušiti školovanje. Traži posao kako bi mogao zarađivati i slati novac majci.

„Zaista mi nedostaje mama. Kad razgovaramo telefonom, osjetim da i ja nedostajem njoj. Ja sam najmlađe dijete, najmlađi sin… Naravno da joj nedostajem”, priča Arslan.

Riskirao je život kako bi došao u Australiju. Sada je barem na sigurnom za razliku od ostalih članova porodice od kojih ga razdvajaju hiljade kilometara.

Izvor: Al Jazeera