Godišnjica izbijanja nasilja u CAR-u

Prošla je godina od kada je Centralnoafričku Republiku zahvatio haos nakon svrgavanja Vlade. Hiljade ljudi od tada su ubijene, dok su deseci hiljada napustili domove. Organizacije za ljudska prava upozoravaju na to da bi se situacija mogla dodatno pogoršati, uprkos prisutnosti hiljada stranih vojnika.

Još jedno tijelo ostavljeno je da leži na ulici glavnog grada te države Banguija, odakle se javila novinarka Al Jazeere Tania Page. Okupljeni su možda vidjeli šta se desilo, ali niko ne želi govoriti o tome. Nasilja je manje od dolaska vojnika Afričke unije i Francuske, ali ljudi i dalje ginu.

U muslimanskim područjima kuće se pljačkaju i pale. Većinski muslimanska oružana grupa Seleka, koja je prije godinu preuzela vlast, oslabljena je, ali ne i potpuno uništena.

Život u strahu

Kršćanske jedinice, poznate kao Antibalaka, svete se za zločine koje su počinili pripadnici Seleke. Ali, ne prave razliku između boraca i civila. Zato su ljudi oprezni, čak i kada idu na molitvu.

“Živimo u strahu, kao zarobljenici u vlastitoj četvrti. Nigdje ne možemo otići. Čim pokušamo, počnu pucati na nas”, kaže vjerski službenik Yahya Abou Baker.

Nekoliko desetaka hiljada muslimana napustilo je državu. Ovakve scene toliko su česte da iz Ujedinjenih naroda upozoravaju na dramatičnu promjenu demografske slike.

“Ovdje nema potpuno funkcionalne vojske, policije, niti pravosudnog sistema. Za napade se niko ne kažnjava. Ljudima treba pomoć, i to pomoć izvana, ali trenutno ovdje nema dovoljno vojnika koji bi osiguravali državu”, navodi Al Jazeerina novinarka Page.

Ukopi kao svakodnevnica

Centralnoafrička Republika jedna je od najsiromašnijih država svijeta, sa slabom prijelaznom Vladom. Pojedini ovdje smatraju međunarodnu reakciju na nasilje nedovoljnom, drugi čak i nepoželjnom.

Dorrasio Legrand, žrtva napada boraca Seleke, u kojem je ostao bez ruke, govori kako će rana vremenom zacijeliti, ali njegova država neće.

“Naša država je toliko toga izgubila, toliko je ljubi ubijeno… Nema nikakvog vodstva. Zaista ne znam šta će se desiti”, dodaje.

Ukopi i molitve za ubijene, i muslimane i kršćane, postali su dio svakodnevice. Mnogi bi željeli vratiti vrijeme i opet živjeti jedni uz druge, ali uz toliko straha i bijesa – znaju da je to nemoguće i da će, što duže kriza bude trajala, biti teže okončati je.

Izvor: Al Jazeera