Bolne tri godine od katastrofe u Japanu
U utorak se navršavaju tri godine od snažnog zemljotresa i cunamija koji su pogodili Japan. U katastrofi je život izgubilo više od 20.000 ljudi. Oštećeno je i nuklearno postrojenje Fukushima Daichi. Reporter Al Jazeere Harry Fawcett posjetio je prefekturu Mijagi, jedno od najteže pogođenih područja.
Na sjeveroistočnoj obali Japana mnogo toga zauvijek je nestalo. Voda je odnijela kuće iz mnogih naselja. Hiljade ljudi izgubile su najbliže.
Stolar Shinichi Endo pokušava se oporaviti. On gradi spomenik – igralište na mjestu na kojem je nekad bila njegova kuća. Na mjestu na kojem je, dan nakon katastrofe, pronašao svoju majku. U njenom je naručju bila njegova najmlađa kćerka. Tada je izgubio sve troje djece.
“Na vrhu igrališta bit će tri strijele okrenute prema nebu, koje simboliziraju moju djecu. Kad druga djeca budu dolazila da se igraju, moja će biti sretna. Ne želim da ovo bude tužno, osamljeno mjesto”, priča Endo.
Djeca pokazuju put
Hana, Kanta i Kana imali su 13, deset i osam godina kad su umrli. Za Enda i njegovu suprugu Yoko život je od tada, kako kažu, pravi pakao. Tri godine kasnije Endo vrijeme ispunjava volonterskim radom. Kaže kako osjeća da mu djeca pokazuju put i da su ponosna na njega.
“Može vam zvučati čudno, ali kad supruga i ja sjedimo ovdje, kad jedemo i pričamo, ponekad imamo osjećaj da nas posmatraju kroz staklo. Oboje to osjetimo u isto vrijeme. Yoko tada obično kaže: ‘Vjerovatno su došli kući da se igraju'”, rekao je Endo.
Dvasedetak minuta vožnje od Endove kuće, u Ishinomakiju, nalazi se Onagawa. Valovi su tu bili visoki i do 20 metara. Poginulo je više od 800 ljudi.
“Nema sumnje da se zajednice duž ove obale polako mijenjaju i da je proces obnove u toku. Međutim, tri godine kasnije i dalje je prisutan užasni osjećaj gubitka”, izvještava iz Onagawe Harry Fawcett.
Banke, koja je nekada bila ovdje, više nema, kao ni njenih 12 zaposlenika, koje je bujica odnijela sa krova. Među njima je bila Yuko Takamatsu, čiji se suprug Yasou ne odvaja od njene fotografije. I razmišlja o posljednjem e-mailu koji mu je poslala sa krova banke, u kojem je napisala da želi ići kući.
‘Kao da su ovdje’
Prošlog mjeseca ovaj 57-godišnji vozač autobusa postao je spasilac. Kaže da neće stati dok ne pronađe tijelo svoje supruge.
“Mora se vratiti kući, kako bismo je sahranili i odali joj počast. Ako se to ne desi zauvijek će ostati na dnu okeana, a pomisao na to jednostavno ne mogu podnijeti”, priča Yasou Takamatsu.
Vrijeme se u Ishinomakiju mijenja, ali Endo želi pokazati prvi spomenik koji je podigao svojoj djeci. Sjedi i prisjeća se…
“Kao da su ovdje…”
Sjeda na svaku stolicu izrađenu s mnogo ljubavi, kako nijedno od njih ne bi bilo ljubomorno.
“Uvijek ću biti njihov otac…”
Izvor: Al Jazeera