Priče o separatizmu nisu novost u Ukrajini

Priče o separatizmu u Ukrajini nisu novina. Bilo ih je i prije deset godina, u vrijeme Narandžaste revolucije, tvrde ukrajinski analitičari. Ocjenjuju da je situacija sada ozbiljnija, jer su se uključile i velike sile. Ipak, podjela zemlje i dalje nije nikome u interesu, javlja iz Kijeva novinarka Al Jazeere Nataša Krstin.

Veliki broj građana ruskog porijekla živi u Ukrajini. Od 1961. godine u Kijevu s porodicom stanuje i Timur Ibraimov, pozorišni glumac rodom iz Sankt Peterburga. Nikad nije naučio ukrajinski jezik, jer ga na to niko nije prisiljavao, kaže i dodaje kako se u ovom gradu ne osjeća ugroženim.

“Rođaci iz Sankt Peterburga su me pozvali i ponudili mi smještaj i pomoć u hrani. Nisam bio kući, pa su razgovarali s mojom ženom. Kada sam se vratio pozvao sam ih i onda smo razgovorali pola sata. Oni uopće ne razumiju razloge zbog kojih su ljudi došli na Maidan. To nije stvar jezika, niti usko nacionalnih interesa, prosto želimo živjeti u državi na koju ćemo biti ponosni”, rekao je Ibraimov.

Dnjepar dijeli Ukrajinu

U Kijevu većina govori i ruski i ukrajinski jezik, dok je u drugim dijelovima države situacija drugačija.

“Reka Dnjepar Ukrajinu deli na dve gotovo jednake prirodne celine, istočnu i zapadnu. Jednu tradicionalno bližu Rusiji, drugu po istoriji i kulturi bližu Evropi. Uprkos pričama o separatizmu, analitičari ovde veruju da do stvarne političke podele zemlje neće doći”, navodi Krstin.

Situacija je najozbiljnija na južnom poluotoku Krim. To je jedini dio Ukrajine u kojem Ukrajinci čine manje od polovine populacije, objašnjava profesor Mihail Kiršenko.

Etnički Rusi čine većinu na ovom poluotoku, koji je Rusija 1954. godine ustupila Ukrajini, jer je za nju bio preveliki ekonomski teret. I danas Krim vlastitim sredstvima pokriva svega 30 posto potreba. Ostatak dolazi iz Kijeva, ne iz Rusije.

“Ukrajina je nacionalna država i zbog toga je nemoguće očekivati njenu teritorijalnu dezintegraciju. Razlike među regijama su ogromne. Mogu se uporediti s razlikama između sjeverne Francuske i Langedoka, između Katalonije i Valensije ili Lombardije i Sicilije. Međutim, to su razlike u okviru iste nacije”, govori Kiršenko.

Kada je Ukrajina 1994. godine odustala od svog nuklearnog programa, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Rusija su potpisale sporazum da će garantirati njen teritorijalni integritet. Taj sporazum još je na snazi, kaže profesor Kiršenko.

Geopolitički interes

Ipak, velike sile, koje imaju geopolitički interes u Ukrajini, moraju postići kompromis kako bi se situacija smirila, navode analitičari.

“Ako ne postignu dogovor, moguć je i drugi, problematičniji i opasniji scenario, jer Rusija pokušava ponoviti ono što je uradila s Južnom Osetijom, kada su dali ruske pasoše gruzijskim državljanima uz vojnu intervenciju. Neke dijelove tog plana već sada provode na Krimu”, ističe Andrej Mišeluk, politički analitičar.

Ipak, on smatra da će glavnu ulogu i ovog puta odigrati oligarsi, odnosno ukrajinski bogataši. Njima, kaže, nikako ne odgovara cijepanje države, jer bi tada na istoku prevladali mnogo jači ruski poslovni interesi.

Izvor: Al Jazeera