Duboke podjele među libanskim kršćanima
Liban je u političkoj krizi. Kršćanske stranke ne mogu da se dogovore o budućem predsjedniku države, koji je prema nepisanom pravilu uvijek kršćanin.
U takvoj situaciji Parlament je sebi produžio mandat do oktobra, a izbori bi trebalo da se održe dva mjeseca ranije. Rat u Siriji dodatno je podijelio libansko društvo, pa tako i kršćane, koji čine nešto više od 40 posto stanovništva ove zemlje, izvijestio je Vladimir Bobetić, novinar Al Jazeere.
Dvadeset i četiri godine od završetka građanskog rata šiiti, suniti i kršćani u Bejrutu žive u miru, ali ne i bez tenzija.
Dvije najveće kršćanske političke stranke nalaze se u dvije velike koalicije – 8. mart okupljen oko Hezbollaha i 14. mart u kome učestvuju suniti.
‘Odgovornost Hezbollaha’
Sami Gamayel predsjednik je partije Phalange. Njegov otac je bio predsjednik Libana, a pet članova porodice žrtve su političkih ubistava. Tvrdi da odgovornost za nasilje u Libanu snosi Hezbollah, zbog čije je uloge u ratu u Siriji Liban na udaru sunitskih organizacija povezanih sa Al-Kaidom.
“Vremenom će Liban i Sirija postati isto bojno polje. Gubimo suverenitet nad zemljom. Gubimo sredstva kojima bismo branili zemlju od onoga što se dešava u Siriji zbog miješanja Hezbollaha, zbog Vlade koja nije u stanju da štiti granice Libana i da spriječi odlaske raznih milicija u Liban”, ocijenio je Gamayel.
Kršćanska stranka Slobodarski patriotski pokret prva je potpisala sporazum sa Hezbollahom 2005. godine. Alain Aoun, poslanik te stranke, kaže da je sporazum sačuvao stabilnost njegove zemlje. Ustanak u Siriji od naroda su oteli, kako kaže, “teroristi koji su direktna prijetnja i kršćanima u Libanu”.
Aoun je kazao: “Potrebna nam je mirna, stabilna i jaka Sirija, jer ne želimo da se pretvori u zemlju koja će biti opasnost za Liban. Stvari su sive. Nisu ni bijele ni crne da biste lako zauzeli nečiju stranu. Za Siriju želimo mirno i političko rešenje. Podržavamo narod Sirije, ali nije na nama da im kažemo da li da izaberu Bashara al-Assada ili nekog drugog.”
Utjecaj na politiku
Kršćanske crkve, iako je zemlja sekularna, pokušavaju da utječu na političke procese.
“Za razliku od hrišćanskih političkih stranaka hrišćanske crkve u Libanu imaju manje-više jedinstven stav o pitanju Sirije, ali i o tome kako bi trebalo rešiti unutrašnje političke probleme u Libanu”, izvijestio je Bobetić.
Dijalog među svim političkim opcijama. Medijacija kršćana između šiita i sunita. Liban, prije svega i nemiješanje u unutrašnje stvari Sirije. To je zajednički stav svih kršćanskih crkava, kaže nam poglavar grko-katoličke crkve, biskup Salim Bustros.
Bustros je rekao: “Mi moramo da stavimo interes Libana iznad svih drugih interesa, iznad Hezbollahovog saveza sa Sirijom, iznad saveza sa Saudijskom Arabijom, što se tiče sunita. Kažemo Libancima – gledajte prvo interes svoje zemlje, budite otvoreni prema drugima, ali nemojte da budete robovi stranih zemalja.”
Podijeljeni građani
U kršćanskom naselju Shrafija građani su podijeljeni u vezi sa djelovanjem kršćanskih stranaka.
Nadir, stanovnik Bejruta, kazao je: “Sve kršćanske stranke treba da se ujedine pod vojskom. Vojska bi trebalo da kontrolira zemlju i da imamo vojnu vladu.”
“Kršćanima ne treba ničija zaštita. Mi smo na svojoj zemlji, jednaki sa svima ostalima. Stranke rade dobro”, dodala je njegova sugrađanka Lina.
Kršćanske stranke zbog podijeljenosti u vezi s ratom u Siriji još nemaju dogovor o novom predsjedniku države. Zbog toga su odloženi i parlamentarni izbori. Najavljeni su za novembar, do kada Libancima predstoji period usaglašavanja razlika.
Izvor: Al Jazeera