Pismo zatvorenog novinara Al Jazeere
Reporter Al Jazeere Peter Greste i njegove kolege Mohamed Fahmy i Baher Mohamed nalaze se u zatvoru od 29. oktobra 2013. godine. Greste je u svojoj ćeliji napisao pismo uoči Božića.
”Pišem svim našim prijateljima i onima koji nas podržavaju iz svoje zatvorske ćelije u zatvoru Mazraa u Kairu.
Kako se približavamo Božiću i nesretnoj godišnjici našeg hapšenja 29. decembra, suočavam se sa iskušenjem da osjećam ljutnju zbog nastavka našeg pritvora.
Uostalom, na papiru nema nekog velikog napretka.
Nas trojica – ja i moje kolege Mohamed Fahmy i Baher Mohamed – i dalje smo u zatvoru, i dalje smo osuđeni zbog emitiranja lažnih vijesti i pomaganja ‘terorističkim organizacijama’, a samo je jedna godina prošla od izricanja moje i Fahmyjeve sedmogodišnje i Baherove desetogodišnje kazne.
Ali, u isto vrijeme, mi smo promijenili nešto iz temelja. Mi, a pod tim mislim na sve nas koji smo uključeni u ovu borbu za pravdu, uključujući nas trojicu, naše porodice, i Vas, koji nas podržavate, stvorili smo globalnu svijest ne samo o našem cilju, nego i o mnogo širim i bitnijim pitanjima slobode medija, progona novinara i pravde u Egiptu.
Mi smo potakli nevjerovatnu koaliciju političkih, diplomatskih i medijskih ličnosti, kao i ogromnu podršku na društvenim mrežama u borbi za najosnovnije pravo: pravo da znamo.
Svi, od američkog predsjednika Baracka Obame, preko generalnog sekretara UN-a Ban Ki-moona, do premijera Tonyja Abbotta, govorili su i javno i privatno i zahtijevali naše oslobađanje, te pozvali na slobodu medija u Egiptu.
Javna rasprava
No, čak i više od toga, mi smo potakli javne rasprave i na podizanje svijesti o vitalnoj ulozi koju nesputano novinarstvo igra u svakoj zdravoj, funkcionalnoj demokratiji.
Ponekad je lako zaboraviti zašto nam je ono uopće potrebno. Novinarstvo ponekad može izgledati prilično odvratno, i samo nekolicina nas novinara može tvrditi da nikada nisu podlegli osnovnim nagonima našeg poziva.
U svijetu povezanom internetom, gdje svako može biti reporter i gdje postoji milion izvora, primamljivo je pitati se zašto su nam uopće potrebni profesionalni novinari.
Ali ta buka je dovoljan razlog. Nikada prije nam jasno, kritično, skeptično novinarstvo nije bilo potrebnije da nam pomogne da shvatimo svijet koji je preopterećen informacijama.
Nikada ne smijemo zaboraviti da novinarstvo nije nauka. To je ljudska vještina koja je podložna predrasudama i netačnim informacijama kao svaka ljudska vještina. I, u najgorem obliku, može biti veoma destruktivna. Ali, razlog zbog kojeg mi još uvijek kupujemo novine, slušamo radio ili gledamo vijesti je zato što tražimo kontekst i razumijevanje; osjećaj perspektive.
Najbolje novinarstvo stavlja problem u okvir. Pokušava ga definirati, objasniti, razumjeti. I, prije svega, novinarstvo osporava vlast.
U funkcionalnoj demokratiji, politički legitimitet dolazi od birača. Mi, ljudi, zapošljavamo političare. Kao i u svakoj ozbiljnoj kompaniji, od poslodavca se očekuje da nadgleda svoje uposlenike, a mi, kao što svi već znamo, radimo bolje, efikasnije i iskrenije ako znamo da nas neko posmatra.
Poruka političarima
Ne govorim ovdje o društvu koje nadgleda ”veliki brat”. Samo o dobroj, staromodnoj odgovornosti.
Filozof i pisac Albert Camus bio je u potpunosti u pravu kada je rekao da slobodno novinarstvo može biti i dobro i loše, ali da bez slobode, novinarstvo ne može biti ništa drugo osim loše.
Zato je naša borba, za razliku od samog našeg slučaja, bitna, i ne samo za Egipat. Buka koju svi vi pravite šalje jasnu poruku političarima širom svijeta: sloboda medija je neodvojivi dio slobodnog društva.
Kako se približavamo kraju naše prve godine u zatvoru, ne mogu a da ne osjećam ponos i snagu zbog sve što je do sada postignuto. Mi još nismo dobili ovu bitku, mi smo i dalje iza rešetaka, ali smo učinili naš slučaj nedvosmisleno jasnim.
I zbog toga, Božić je uistinu sretan.
Prema tome, iz naše ćelije u Kairu, želim vam sve najbolje tokom predstojećih praznika.”
Pismo je prvobitno objavljeno u australskom dnevnom listu Sydney Morning Herald.
Izvor: Agencije