Tužna godišnjica rumunske revolucije

Prije tačno 25 godina rumunski diktator Nicolae Ceausescu pobjegao je iz Bukurešta. To je označilo kraj njegove vladavine, a zemlja je upala u haos koji je rezultirao sa više od 1.200 mrtvih.

Novinar Al Jazeere Stefan Goranović u Bukureštu je razgovarao sa porodicama žrtava i neposrednim učesnicima rumunske revolucije.

Već četvrt stoljeća, nekima u Rumuniji novogodišnji praznici ne donose radost.

Umjesto jelke, kite grobove civila poginulih u sukobima sa snagama rumunskog vođe Ceausescua.

“Izgubila sam život. Za mene nema života. Bit će proslava, ali ja ću biti u suzama i sa bolom u srcu. Moj jedini sin je 21. decembra odveden s posla na miting Ceausescuu. Ceausescu ih je pozvao kako bi ih ubio”, kazala je Maria Poptean, majka poginulog u nemirima.

Mnogi kažu da su se žrtvovali za bolju Rumuniju. Jer, Ceausescuova je bila gladna, bez slobode, a ljude je terorizirala zloglasna tajna policija Securitatea.

Maria Buteica, majka poginulog u nemirima, rekla je: “Izgubila sam sina. Svaki dan srce mi se cijepa i plačem. Za mojim stolom neko nedostaje godinama. Svaki dan dolazimo ovdje, jer ne možemo da ga napustimo, ali žrtva je vrijedila.”

Širom Rumunije danima su bjesnili sukobi. Mrtvi su ležali na ulicama.

Sjećanje na revoluciju

Blizu mjesta odakle je Ceausescu pobjegao, George Roncea, novinar i učesnik rumunske revolucije, pokazuje odakle je pucao, jer, tvrdi, tada se desilo “rumunsko proljeće”. Danas je veoma ljut na vlasti.

“Mnogo je ljudi poginulo, ali ne zna se zašto. Tužilaštvo ne želi da pokaže dokumente o tome šta se desilo. Znam šta se desilo. Borio sam se, pucao na Ceausescuove ljude, oni su htjeli da ubiju mene, a ja njih”, poručio je Roncea.

“Dvadeset i pet godina nakon svrgavanja Ceausescua mnogi su ponosni na današnji dan, međutim veliki je broj onih koji su razočarani, jer uprkos evrointegracijama i članstvu u NATO-u, Rumunija i dalje ostaje jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope, gde prosečan građanin ne zarađuje više od 400 evra”, javlja Goranović.

Zato svake godine ljudi iznose rumunsku zastavu sa rupom – simbol revolucije i podsjetnik vlastima.

Građanin Bukurešta Florea Ilie je rekao: “Odsjekli smo glavu zmiji, ali je izraslo deset novih. Život je bolji, ali ne za sve.”

Ali, postoje oni koji su dobili najbolje od nove Rumunije. Među njima je i preduzetnica Monica Cadogan. Zapošljava 130 ljudi i izvozi u EU. Ne želi da ode, i svjesna je šta je Evropa donijela nakon Ceausescua.

“Svake godine se sve više radi, infrastruktura je sve bolja. Što je još važnije, vidim pozitivne znake da će stvari biti još bolje”, kazala je ona.

Rumunski diktator ne vlada već 25 godina. Ali, uprkos svemu, izgleda da će dugo svaki Božić podsjećati i na njega.

Izvor: Al Jazeera